Petar Lubarda, jedan od najznačajnijih slikara 20. vijeka, poznat po snažnom ekspresionističkom izrazu i motivima crnogorskog pejzaža i istorije, preminuo je na današnji dan 1974. u Beogradu.
Iz Fondacije koja nosi njegovo ime, a čije je sjedište za Crnu Goru u našem gradu, podsjećaju na ovaj datum, na umjetnika koji je izlagao širom Evrope i svijeta, a u Herceg Novom ostavio neizbrisiv trag kao jedan od osnivača i prvi direktor Umjetničke škole koja je bila temelj iz kojeg se razvila crnogorska umjetnost druge polovine 20. vijeka.
Fondaciju u Herceg Novom od osnivanja vode Đina Lazar i Đuro Lubarda, sestričina i sinovac velikog slikara. Oni nisu bili u mogućnosti da danas budu u gradu, ali od Đine Lazar stiže poruka i malo poznata pjesma Alekse Brajovića, napisana na dan kada je Petar preminuo, 13. febraura 1974. Brajović je tada bio ambasador u Varšavi, dan je bio težak, pun snijega, avioni nisu letjeli pa on nije mogao da prisustvuje sahrani svog dobrog prijatelja. Umjesto toga napisao je pjesmu, piše Đina Lazar i šalje nam stihove koje u cjelosti objavljujemo.
U SLAVU MAESTRA
Do juče sinoć preticahu dane,
Brinuo nisi, zgusnut život
Opore plodove daje.
Svitahu Ti zore s kičicom u ruci,
Zagledan u zvezde kad umorno sjaje,
Na platnima Tvojim rađalo se sunce
I pre nego svane –
Boje behu vremenu u svemu suci.
Rano se zbiše sve Tvoje slutnje,
Kad opaka boljka rastoči
Krhu odoru trošnog tela,
Prerano okonča životne bitke
I sklopi dugama obojene oči.
Bezdan proguta sve životne ljutnje,
Ko sad da pretače boje u sablje britke
Kosovskog boja il’ Vučjeg Dola?
Ko jarkim bojama da puni Sunčeva kola,
Pre nego odmagle u svemir?
Ostavi nam slavu i dubok nemir.
Ko sada onaj krš da vešto oblači
U pastelne boje bez mana?
Ko da oslika dušu starog guslara,
Il’ krila zloslutnog gavrana?
S tobom, maestro, u duši bejasmo jači,
Ostadoše dugine boje bez svog cara.
Kroz svoja djela, Lubarda nas i danas uči kako se unutrašnje vizije i emocije mogu pretočiti u snagu oblika i boja. Valja podsjećati na Lubardu i njegovo djelo uvijek, između ostalog jer su naš odnos prema stvaraocima koji su stvarali temelj naše kulture svjedočanstvo i o nama samima.
