Zemljotres jačine sedam stepeni Rihterove skale pogodio je crnogorsko primorje prije 47 godina, 15. aprila 1979. godine u 7.19 sati. Odnio je 101 žrtvu, dok je još 35 ljudi stradalo u Albaniji. Oko 600 ljudi je povrijeđeno, a više od 80.000 ostalo je bez krova nad glavom.
Epicentar je bio u Jadranskom moru, 15 kilometara od obale između Ulcinja i Bara.
Živa su sjećanja mnogih stanovnika Crnogorskog primorja, na najjači zabilježeni zemljotres u crnogorskoj istoriji, na huk, škripu zgrada i kuća koje su se rušile pred njihovim očima, na povrijeđene i na žrtve razarajuće moći prirode.
Stradali su skoro svi gradovi na obali, razrušeno je 250 naselja, oštećeno 64.000 objekata, kao i 550 kilometara puteva i dijelovi pruge Beograd-Bar.
Posebno su stradali kulturno-istorijski spomenici uglavnom koncentrisani u najugroženijem primorskom pojasu (manastiri, crkve, muzeji, arhivi).
Do kraja 1979, registrovano je 90 naknadnih zemljotresa magnitude četiri stepena Rihterove skale ili većom, više od 100 jačine između 3,5 i četiri stepena i još gotovo 10.000 slabijih potresa, navodi se na sajtu crnogorskog Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju.
Najsnažniji, nakon 15. aprila zabilježen je 24. maja 6,1 stepena Rihterove skale.
Tog 15. aprila u Igalu je boravio i predsednik SFR Jugoslavije, Josip Broz Tito.
Nije želio da se skloni iz Igala, već je zajedno sa svojim saradnicima odlučio da obiđe teren i stradalo područje.
Njegovo prisustvo ali i riječi koje je uputio iz Crne Gore odjeknuli su širom zemlje.
-Što se tiče materijalne pomoći, tu sam siguran da će naši narodi vrlo rado pomoći. Ljudske žrtve ne mogu da vratim. To su tragedije raznih porodica, koje niko više ne može da nadoknadi. Ali barem da ublažimo živima, da čim pre savladamo tu katastrofu, koja je snašla baš Crnu Goru. Smatram da moramo učiniti sve da se i ovaj put pokaže briga svih naših naroda za Crnu Goru i narod koji je ovde, jer to jeste ono što čini našu zajednicu složnom i snažnom. Jer, to jeste ono što našu zajednicu čini snažnom, da su narodi solidarni kad ih pogodi izvesna nesreća. Mi smo imali u Makedoniji veliki potres, velika razaranja, velike žrtve, ali i ovo ima velike široke razmere. Ja apelujem na naše radne ljude, na naše narode, na republike da bez oklevanja pristupe izvršavanju svojih dužnosti da se pomogne narodu Crne Gore, usled nesreće koja je ovu državu zadesila- rekao je on tom prilikom iz Igala.
Titove riječi pokrenule su solidarnost u Jugoslaviji i pomoć do crnogorskog primorja počela je da stiže vrlo brzo, a zatim i obnova porušenih gradova.
Zemljotres je iznjedrio i prvu radio stanicu koja se oglasila iz Herceg Novog 17. aprila 1979. godine. Radio Boka, smješten u kontejneru ispred zgrade Opštine, okupio je tih aprilskih dana vodeće jugoslovenske novinare, iz Beograda, Sarajeva, Podgorice, kako bi slali u svijet vijesti iz zemljotresom pogođenih područja.
