Avgust prije 65 godina bio je veliki praznik za sport Herceg Novog i Crne Gore, kada su u Kranju (od 25. do 27. 08.) plivači i plivačice Jadrana zadivili tadašnju sportsku javnost. Ekipa sa Škvera iz malog Herceg Novog postala je šampion u plivanju. Ovog avgusta šest i po decenija poslije samo sjećanje, pojedinima i nekrolog. Poslije trećeg mjesta u Splitu 1958. godine mala ali odbrana ekipa trenera Ivana Zubera je godinu kasnije stala na plivački krov Jugoslavije.
Bio je to istorijski uspjeh jer je poslije vaterpola i plivačima Jadrana pošlo za rukom da osvoje šampionsku titulu, kao prvi klub iz Crne Gore u bilo kom sportu.
Više hroničara je zapisalo a mi navodimo riječi doajena sportskog novinarstva u Crnoj Gori Dragana Bobija Perovića koji u svojoj knjizi “Velikani crnogorskog sporta” piše:
”Voda u kultnom plivališu na Škveru ima neku čudesnu magijsku moć. Ko jednom u nju uskoči, kao da je mu je sportska sudbina tog trenutka određena. To će biti ili plivač ili vaterpolista. I to ne bilo kakav, već sportista izuzetnih kvaliteta, dakle koji postavljaju ili obaraju rekorde, odnosno koji osvajaju pehare ili medalje. Uostalom, kako drugačije objasniti činjenicu da jedan mali primorski grad Herceg Novi, sa tada svega nekoliko hiljada stanovnika iznjedri toliko šampiona u plivanju i stvori na desetine vaterpolo reprezentivaca u svim uzrasnim kategorijama, počevši od Boška Vuksanovića u vaterpolu i Vere Kosać-Lučić u plivanju, te sjajne generacije plivačica koje je polovinom minulog vijeka stvorio Ivan Zuber, rađali su se pravi asovi sa kojima se nekad ponosila i Crna Gora i Jugoslavija”.
Jadranove plivačice i njihov trener Ivan Zuber ušli su u legendu da ih pamte generacije: Melanija Meke Andrić Erdevički, Natalija Nataša Bajković Vukotić, Tia Čamdžić, Zagorka Zage Golubin Mikić, Tinda Mađar Bulatović, Ljiljana Stanišić Zloković, Slobodanka Bobe Klisura Vukčević i Mirjana Samardžić.
Rezultati za istoriju, pet prvih mjesta, pet zlatnih medalja i titulu prvaka su donijele: prvog dana Zagorka Golubin na 100 metara leptir, prvo mjesto i zlatna medalja. Drugog dana Tia Čamdžić na 100 metara slobodno prvo mjesto i zlatna medalja, zatim štafeta 4×100 metara slobodno u sastavu Ljiljana Stanišić, Tinda Mađar, Natalija Bajković i Tia Čamdžić su donijele prvo mjesto i zlatnu medalju.
Trećeg dana Natalija Bajković na 100 metara leđno osvaja prvo mjesto i zlatnu medalju. Štafeta 4×100 metara mješovito, bila je posljednja trka na tamičenju i ona je odlučila ko će biti prvak Jugoslavije te sjajne 1959. godine. Šampionsku titulu donijele su Natalija Bajković leđno, Melanija Andrić prsno, Zagorka Golubin leptir i Tia Čamdžić slobodni stil.
Mušku plivačku ekipu činili su: Petar Bubalo, vaterpolista Boris Čukvas, Ljubisav Koreja Gavrilović, kapiten ekipe Ćaba Mađar, Marijo Dido Marić, vaterpolista Božidar Cikota Stanišić i Jerko Zelić.
Iz Kranja plivači Jadrana su se vozom prebacili do Rijeke a zatim su pošli brodom do Herceg Novog. Put dug, ali veselja nije nedostajalo. Ipak pravo iznenađenje ih je čekalo prilikom dolaska. Na Škveru se okupili skoro svi građani da dočekaju svoje heroje. Bio je to doček za pamćenje.
Tada poznata sportski novinar Hrvoje Macanović koji je cijenio podvig novskih plivača, nazivao ih je biserima Boke.
Ono što se posebno izdvaja, uz sve fantastične uspjehe Jadranovih sportista, je to da u deset najboljih sportista Crne Gore 1959. godine, pet je bilo upravo iz Jadrana. Do tada to se nikada nije desilo, da jedan u to vrijeme mali klub a ipak tako veliki, iznjedri sportiste čiji su uspjesi ispisali istoriju. Nabolji sportisti 1959. godine bili su: Božidar Cikota Stanišić, Đuro Radan, Natalija Nataša Bajković, Boris Čukvas i Tia Čamdžić. I to je slavna 1959. godina.
Priča koju objavljujemo samo je prilog više da se podsjetimo ovog, ne malog jubileja i upotpunimo potret jedne generacije mladosti sa Škvera koja je te 1959. godine bila najbolja u onoj velikoj zemlji.
I poslije 65 godina za poštovanje i sjećanje na njih i njihov veliki uspjeh.
