Slava hrama na Podima, jednog od najstarijih u Boki, iz 15. vijeka, posvećenog Svetim Sergiju i Vakhu – Srđevdan, proslavljena je svetom liturgijom, koju je služio umirovljeni paroh bjeljsko-kruševički Predrag Vidaković. Sasluživalo je sveštenstvo i monaštvo hercegnovskog namjesništva.
Pravoslavni hrišćani imaju blagodat da se sjedine sa živim Bogom, a to je smisao i cilj našeg života, kazao je iguman manastira Savina, jeromonah Makarije. Kako je istakao u prazničnoj besjedi nakon svete liturgije u hramu posvećenom ovim svetiteljima u parohiji pođansko-sasovićkoj, ljubavlju i smirenjem živjeli su svi sveti, među kojima i mučenici Sergij i Vakh.
-Onaj koji ima ljubav istinsku taj mora u isto vreme da ima i smirenje, kao i obratno – ko ima smirenje on mora da ima i istinsku ljubav zato što je pre svega Bog taj koji je ljubav i Bog je taj koji je istinsko smirenje, i to smirenje ovaploćeno. Mi kao pravoslavni hrišćani imamo tu blagodat da možemo da se sjedinjujemo sa živim Bogom, i smisao našeg života jeste sjedinjenje sa živim Bogom. I, zato kada mi govorimo o ljubavi i o smirenju, mi govorimo o ovaploćenom Bogu, o Gospodu Isusu Hristu. On je vidljivo smirenje i vidljiva ljubav, i kroz njega mi postajemo istinski hrišćani, i u njemu postajemo istinski hrišćani, zato što se Bog useljava u naša srca, tako mi zadobijamo istinsku ljubav i istinsko smirenje.
Da bi ostali u zajednici sa Bogom moramo se odreći grijeha, iskreno pokajati i ostati na istinskom, pravoslavnom, mučeničkom putu, istakao je jeromonah Makarije.
-Ko bude vodio takav život, on će steći i mučenički venac kroz to. Kao što su Sergije i Vakh na vidljiv način dali svoj život za Boga, isto tako čovek koji živi na ovakav način u svom unutarnjem biću proliva krv unutarnju svoga bića da bi ostao u zajednici sa Bogom. Treba se odreći greha, treba dati krv, kako kažu sveti oci: daj krv – primi Duha. Krvava je to borba, teška borba protiv nevidljivih sila duhova zla u podnebesju, kako kaže apostol Pavle. Naravno da mi kao telesni ljudi nemamo snage za to. Mi smo i duša i telo, on je samo Duh i zato nam je potrebna pomoć Božija, a to znači da samo ovaploćeni Bog, ljubav i smirenje ovaploćeno, može da nam pomogne onda kada primimo Boga u svje srce, poručio jed jeromonah Makarije.
Starješina hrama, protojerej Aleksandar Papić, zahvalio je vjernicima koji se iz godine u godinu sabiraju oko svoje svetinje, sveštenstvu na sasluživanju u svetoj liturgiji, i igumanu koji ih, kako je rekao, kroz divne besjede godinama hrani i utvrđuje duhovno i tjelesno.
-Ovo što je rekao možemo sabrati u jednu riječ – da nam predstoji velika i jaka duhovna borba, gdje se ne smijemo uplašiti nego moramo ići i uvijek imati na umu da nismo sami, da je uz nas sami Gospod. Hoću da se zahvalim i ocima, sveštenicima našim koji su danas došli na ovo naše evharistijsko sabranje i potvrdili one riječi Hristove: gdje su dvojica i trojica u ime moje, tu sam i ja, poručio je jeromonah Papić.
Proslavi hramovne slave prethodila je večernja služba, kao uvod u obilježavanje praznika. Oko crkve Svetih Sergija i Vakha nošena je litija, a u parohijskom domu je po tradiciji pripremljeno bogato posluženje.
