Knjiga „Blagoje Jovović srpski heroj u vučjoj jazbini“, autorke Marije Jovović promovisana je sinoć u porti crkve Sv. Fjodora Ušakova, u organizaciji NVO “Srpski Soko” iz Herceg Novog i Udruženja „Serdar“ iz Budve.
Knjiga istražuje život Blagoja Jovovića, koji je 1957. godine u predgrađu Buenos Ajresa izvršio atentat na Anta Pavelića, jednog od najvećih zločinaca Drugog svetskog rata. Ova tajna je čuvana do 1998. godine, kada se Blagoje susreo sa Mitropolitom Amfilohijem u Manastiru Ostrog i otkrio mu svoju priču.
Knjiga je podijeljena u dva dijela. Prvi dio fokusiran je na Blagoja Jovovića kao čovjeka, oca i njegov život u političkim prilikama u Argentini, dok drugi detaljno opisuje atentat na Antu Pavelića.
Kako je za RTHN kazala autorka, Marija Jovović, prvi dio knjige promovisala je prije dvije godine, dok je drugi završila tokom 2024.
– Drugi dio ima oko 500 stranica. Radila sam obimno istraživanje u Argentini i u Rimu, u nekoliko biblioteka i arhiva, da obezbjedim prave informacije šta se dešavalo u Argentini, kakva je bila situacija sa Pavelićem sa jedne strane, a sa druge, kako je Blagoje tamo živio i pravio plan za atentat – navodi ona.
Jovović otkriva da nije bilo lako pisati o porodici, odnosno o ocu, ali da joj je motiv bio da otkrije istinu koja se krila iza atentata na Pavelića.
Publika je na ovoj promociji, kako ističe pravnik Radko Garčević, mogla da čuje istinu o Jovovićevom herojskom činu iz 1957. godine, kada je u Argentini u atentanu ranio Anta Pavelića, koji je dvije godine nakon toga preminuo od posledica ranjavanja.
– Treba istaći da, pored svih napora da se Ante Pavelić izruči i odgovara za ratne zločine koje je napravio nad nedužnim civilima, tadašnja Jugoslavija nije u tome uspjela. Argentina je uvijek opovrgavala to i do samog atentata ga je krila. Nakon toga on je preko noći prešao u Španiju, gdje je dvije godine poslije preminuo od zadobijenih rana u atentatu – kazao je on.
Prema riječima publiciste Nebojše Raša, dva dijela knjige o Jovoviću obuhvataju period od 10. aprila 1941. godine, kada je proglašena Nezavisna država Hrvatska, do atentata, 9. aprila 1957.
– Knjiga prati životni put Anta Pavelića. Sve što je on činio, kako je pobjegao, kako je uspio da se prebaci u Argentinu, šta je tamo radio, gdje se skrivao do tog dana. Takođe, prati put Blagoja Jovovića iz sela Kosići u Bjelopavlićima, koji je odavdje iz Herceg Novog, što je interesantno, barkom sa jednim američkim pilotom koji se skrivao kod četnika, prešao u Italiju, a zatim odatle u Argentinu – otkriva Rašo.
Mnoge obavještajne službe znale su gdje se Pavelić nalazi, ali niko ništa nije preduzimao, jer je ovaj uživao zaštitu tadašnjeg diktatora Huana Perona, nakon čijeg pada su se i stvorili uslovi za atentat, vjeruje Rašo.
– Ono što nam je važno, što ova knjiga donosi, to je jedan dokument, koji se nalazi u arhivu Srpske akademije nauka i umjetnosti, koji je napisao jedan od načelnika obavještajne služne Socijalističke federativne republike Jugoslavije. On je to napisao poslije smrti Blagoja Jovovića, na nagovor akademika Vasilija Krestića, na osnovu dokumenata kojima je služba raspolagala. To nam potvrđuje da je Jovović stvarno izvršilac atentata – kazao je Rašo.
Knjiga, kako ističe Rašo, obiluje podacima i arhivskom građom, ali je interesantno da svi arhivi argentinske Vlade, kao i oni koji se tiču pokradenog jevrejskog zlata, koje su mnogi ratni zločinci prebacili u Argentinu još uvijek nisu otvoreni.
Uvodno obraćanje o držao je protojerej Nikola Todorović.
