U eri kada se sve više govori o sigurnosti naših domova i zgrada u slučaju prirodnih nepogoda, pitanja o tome koliko su naše građevine otporne na potrese postaju sve važnija. Prof. dr Boris Jeremić, istaknuti stručnjak za seizmičko inženjerstvo i numeričku simulaciju ponašanja konstrukcija pod potresima, već godinama proučava kako tehnologija i moderna naučna istraživanja mogu pomoći da naše zgrade budu sigurnije.
Prof. Jeremić radi na Građevinskom fakultetu Univerziteta Kalifornija u Sjedinjenim Američkim Državama, na Odjeljenju za građevinarstvo i zaštitu životne sredine. Njegovo istraživanje fokusira se na numeričko modelovanje i simulaciju ponašanja konstrukcija i tla pod dinamičkim opterećenjima, uključujući zemljotrese. Autor je brojnih naučnih radova i predavač na međunarodnim konferencijama, a njegova ekspertiza obuhvata i procjenu granica predvidivosti ponašanja građevina i interakciju tla i struktura.
Profesor Jeremić, nedavno je boravio u Budvi povodom međunarodne konferencije GNP 2026, gdje je na poziv Univerziteta Crne Gore održao jedno od uvodnih predavanja.
U intervjuu Univerziteta Crne Gore, objašnjava koliko današnje metode mogu predvidjeti reakciju građevina u jakim potresima, koje su granice tog znanja i koje zablude najčešće postoje među ljudima kada razmišljaju o sigurnosti svojih domova.
Zašto je važno proučavati ponašanje tla i građevina tokom zemljotresa?
Važno je proučavati zajedničko ponašanje tla i građevine tokom zemljotresa, jer oni čine jedinstven sistem sa zajedničkim dinamičkim odgovorom. Analiza same konstrukcije bez tla daje nerealne rezultate. Zato je neophodno posmatrati oba dijela sistema, kako kod važnih objekata, na primjer, nuklearnih elektrana i brana, tako i kod svih drugih objekata, zgrada i mostova. Na taj način dobijamo realnu procjenu ponašanja tokom zemljotresa.
Kako savremene tehnologije i numeričko modelovanje doprinose sigurnijim zgradama i mostovima?
Savremena tehnologija i numeričko modelovanje doprinose sigurnosti zgrada, mostova, elektrana i brana, jer omogućavaju precizniju procjenu njihovog ponašanja tokom zemljotresa. Na osnovu tih analiza projekat se može unaprijediti i optimizovati izborom boljih rješenja i materijala, čime se postiže veća otpornost i bezbjednost objekata.
Kako Vaše naučne metode pomažu inženjerima koji projektuju sigurnije zgrade i mostove?
Analitičke metode koje razvijam sa saradnicima omogućavaju pouzdaniju i precizniju analizu zgrada, brana, elektrana, tunela i mostova, uz smanjenu potrebu za pojednostavljivanjem modela analize. Time inženjeri dobijaju tačnije rezultate i mogu da projektuju efikasnije i sigurnije objekte. Osnova mog rada je razvoj metoda koje obezbjeđuju tačnu i pouzdanu analizu različitih konstrukcija radi njihovog bezbjednog i optimalnog projektovanja.
Koja dostignuća iz Vašeg istraživanja bi šira publika mogla da razumije i cijeni?
Javnost najbolje prepoznaje kvalitet projektovanja i gradnje tek nakon ekstremnih opterećenja, poput zemljotresa. Objekti sa velikim oštećenjima ili urušavanjem jasno ukazuju na nedostatke u projektovanju i izvođenju, dok oni sa minimalnim oštećenjima, koji ostaju funkcionalni potvrđuju primjenu odgovarajućih metoda. Razvoj naprednijih analitičkih metoda omogućava još efikasnije i sigurnije projektovanje i izgradnju zgrada i drugih objekata, čime se dodatno smanjuje rizik i povećava pouzdanost konstrukcija.
Može li tehnologija danas tačno predvidjeti kako će građevina reagovati u jakom potresu? Gdje su granice tog znanja?
Savremena tehnologija omogućava vrlo precizno predviđanje ponašanja zgrada i infrastrukture tokom zemljotresa. Međutim, ključna ograničenja su nedostatak pouzdanih podataka o karakteristikama tla i neizvjesnost u pogledu samog zemljotresa, jer se procjene zasnivaju na teoriji vjerovatnoće, koja daje vjerovatnoće, ali ne i tačna predviđanja.
Dakle, tehnologija postoji, ali su kvalitetni terenski i laboratorijski podaci često nedovoljni, jer se istraživanja i ispitivanja materijala tla i konstrukcija nerijetko zanemaruju. Ipak, današnje metode omogućavaju znatno pouzdanije procjene ponašanja nego prije nekoliko decenija.
Koje su najčešće zablude ljudi kada misle o sigurnosti svojih domova i zgrada u slučaju zemljotresa?
Najčešća zabluda je da je objekat bezbjedan samo zato što je „nov“ ili zato što do sada nije bilo jačeg zemljotresa. Mnogi vjeruju da se ozbiljni potresi dešavaju rijetko i da se njima to neće dogoditi, ili da je sama činjenica da je zgrada „po propisu“ dovoljna garancija potpune sigurnosti. Takođe se često potcjenjuje uticaj tla i kvalitet izvođenja radova. U praksi, većina ljudi uopšte ne razmišlja o bezbjednosti svojih domova dok se ne desi neki loš događaj. Tek nakon oštećenja ili rušenja postaje jasno koliko je konstrukcija bila (ne)otporna. Zato je važno unaprijed uraditi stručnu analizu postojećih objekata i, ako je potrebno, sprovesti sanaciju ili ojačanje prije nego što dođe do zemljotresa. Preventivne mjere su tehnički izvodljive i znatno efikasnije i jeftinije nego sanacija posljedica nakon katastrofe, zaključio je profesor Jeremić.
