Predstava „Đuka“: Priča o majci koja je vjerovala u sina

Na 31. Hercegnovskim aprilskim pozorišnim svečanostima sinoć je gostovalo Narodno pozorište „Toša Jovanović“ iz Zrenjanina s predstavom „Đuka“, rađenom po tekstu Milice Konstantinović, u režiji Ane Tomović.

Ova drama prikazuje kompleksnu dinamiku porodice Tesla–Mandić, fokusirajući se na Đukinu bezuslovnu podršku sinu Nikoli u trenucima kada mu ostali članovi porodice ne vjeruju i smatraju ga, i pored nesumnjive ljubavi, za osobenjaka koji je nesposoban za život.

Najbolje drame su porodične drame, kazala je nakon predstave Gordana Đurđević Dimić, koja tumači lik majke Nikole Tesle, pohvalivši pažnju publike, jer je riječ o ozbiljnim likovima, među kojima je i Đuka, koja je vjerovala i imala snage da se izbori za svog sina.

Glumica, Gordana Đurđević Dimić

– Publika je bila sjajna, muva se nije čula, što znači da je pažnja bila napeta i mislim da ova predstava o porodici Mandić–Tesla to i zaslužuje. Zaista su to ozbiljni likovi i treba se izboriti za to dijete koje je po svemu neobično. Čak su neki smatrali da je riječ o nekom obliku autizma koji on ima, ali ona je toliko vjerovala u njega, valjda zato što je i sama bila takva, sva od neke lepršave naravi. Voljela je, kako i sama kaže, da se igra vjetrom i vazduhom i to je mogla da razumije kod svog sina. Znači, slične naravi se podržavaju, rekla je ona.

Gordana Đurđević Dimić je za ulogu skrivene heroine koja je zadužila čitav svijet prošle godine nagrađena „Dobričinim prstenom“. Jednu od ćerki – Angelinu, glumi Anica Petrović, kojoj je, nakon „Nečiste krvi“ Vranjanskog teatra i „Magbeta“ Srpskog narodnog pozorišta, ovo treće gostovanje na HAPS-u.

U predstavi „Đuka“ poznatoj priči o velikom naučniku dodata su kazivanja o odnosima u porodici, nasljeđu i nevidljivim uticajima koji oblikuju naše sudbine. Anica Petrović ističe da su to i danas aktuelne teme i primjeri funkcionisanja porodice.

Glumica, Anica Petrović

– Jako sam zadovoljna kada ovdje igram predstave, zato što volim ovu publiku, jer su pažljivi i slušaju, a to se dosta osjeti na sceni. Pronalazili smo sličnosti mi sa našim porodicama i Đukinom, odnosno Nikolinom porodicom. Meni je fascinantna ova predstava zato što zaista govori o toj majčinskoj vjeri u svog sina i da, zapravo, bez Đuke pitanje je šta bi bilo s Nikolom. Predstava govori koliko je ta majčina vjera u dijete važna, jer, koliko god je dijete čudno, ona je odabrala da na svog sina gleda kao na autentičnog, kazala je ona.

Jednu od Đukinih ćerki igra i Staša Milovanović, koja ističe da je riječ o snažnoj i univerzalnoj priči u kojoj publika lako može da prepozna sopstvene porodične odnose i svakodnevne situacije.

Glumica, Staša Milovanović

– Mislim da je ova predstava jako važna zato što svi možemo da se prepoznamo u njoj i svi imamo jedan ovakav sto i ručkove i teme koje treba da se potegnu. Predstava govori o odnosu između sina i majke, ali evo ja igram Đukinu ćerku, odnosno Teslinu sestru, i tu takođe možemo da zahvatimo i temu odnosa majke i kćerke i kako su kćerke prolazile u jednoj kući, pogotovo u tom vremenu, i koliko su sinovi bili veličani ili ne. Mislim da je ovo definitivno predstava u kojoj svako može da se pronađe, istakla je ona.

Mirko Pantelić, koji igra Đukinog brata Trivuna Mandića, naglašava da je predstava zasnovana na autentičnim fragmentima iz života Nikole Tesle. Komad je višeslojan i otvara brojne teme, ali je oblikovan u koherentnu i snažnu priču u kojoj svako može pronaći lični motiv i emociju.

Glumac, Mirko Pantelić

– Predstava ima više nivoa, prikazuje i žrtvovanje majke, i položaj porodice u Austrougarskoj, i položaj pravoslavaca među Šokcima, kao i čuvanje vjere. Nije daleko u našoj istoriji postojao patrijarhat koji je bio veoma jak. Ova moderna vremena na neki način rasturaju porodicu. To je bio problem koji je tada možda počeo da narušava porodične odnose, međutim, po priči znamo da su oni i dalje ostali u kontaktu, da je Nikola Tesla svakome pisao i sa svima razgovarao, da je slao i novac koji je tada dobijao, jer znamo da su Teslu pare najmanje interesovale. Ali treba da se malo osvrnemo i razmislimo, i nadam se da ćemo poboljšati neke naše porodične odnose, istakao je on.

Sledeća predstava na HAPS-u je „Ne daj se generacijo“ – Pozorište mladih Sarajevo i Moje Pozorište, u petak, 24. aprila, u 20 sati u Dvorani „Park“.

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here