Povodom obilježavanja 150 godina od rođenja Ivane Brlić-Mažuranić, čije je djelo „Priče iz davnine“ zastupljeno u lektiri za peti razred osnovne škole u Crnoj Gori, Gradska biblioteka i čitaonica Herceg Novi priredila je predavanje prof. dr Svetlane Kalezić Radonjić.
Na predavanju koje je bilo namjenjeno učiteljima i profesorima maternjeg jezika i književnosti dati su novi uglovi tumačenja zbirke „Priče iz davnine“ koji mogu da doprinesu obradi lektire na drugačiji i inovativniji način.
Prof. dr Svetlana Kalezić Radonjić na početku predavanja podsjetila je na biografiju Ivane Brlić Mažuranić i istakla da je stvaralačku iskru počela da pokazuje još u djetinjstvu. Interesantno je da je prvu pjesmu napisala na francuskom jeziku i da je bila rodoljubivog karaktera.
-Ona u svojoj autobiografiji decidno kaže da je počela da piše onda kada je porasla četica njene djece, kada je poželjela da im da kvalitetnu literaturu na hrvatskom jeziku, jer je u to doba nije bilo. Bilo je uglavnom prevedene književnosti ili strane književnosti koju je ona prevodila djeci, budući da je bila poliglota i govorila nekoliko svjetskih jezika. Poželjela je da im da i nešto u skladu sa idejom slovenstva kojom je bila toliko zadojena već u porodičnom domu i činjenicom da je bila rodom Mažuranić, što je bilo sasvim prirodno, kazala je Kalezić Radonjić.
Prvu knjigu za djecu Ivana Brlić Mažuranić objavila je 1902. godine „Škola i praznici“, a zatim „Vanjani i nevanjani“, „Slike“, „Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapića“, „Priče iz davnine“ i druge.
-U tome šta je sve objavila, kakva je bila recepcija njenog stvaralaštva, u kolikoj mjeri su joj dozvolili da bude primjećena u tom periodu vidi se i klima tog vremena. Ono za šta se zalažem kada je riječ o podsticanju čitanja jeste kontekstualizacija. Mi moramo objasniti kontekst nastanka nekog djela i naročito djeci, na taj način da im bude blizak, istakla je Kalezić Radonjić.
Podsjetila je da se „Priče iz davnine“ izučavaju u petom razredu, ali da je pitanje da li petaci mogu razumjeti do kraja gusti jezik i bogatu rečenicu i nanose epskih slojeva koji su prisutni u Ivaninim pričama.
-Činjenica je i da mi od osam priča iz zbirke „Priče iz davnine“ uglavnom proučavamo jednu ili dvije, a to su „Šuma Striborova“ i „Regoč“, a ove ostale nekako ostaju u zapećku i na njih se ne obraća prevelika pažnja što je šteta, jer imaju izvanredan potencijal i mogućnost da komuniciraju sa mladom publikom, kazala je Kalezić Radonjić.
Kako je istakla Kalezić Radonjić, njena teza je da „Priče iz davnine“ treba povezati sa ličnim iskustvom i pripremiti djecu za tekst , ali i sa drugim vrstama umjetnosti ili oblastima saznanje, kao što su časovi prirode i društva, učenja stranih jezika, likovnig, muzičkog, glumom.
