„Kako god da pogledaš Njegoša i kako god da sudiš o njemu je li to pjesnik, mitropolit, genije ili momče s Njeguša koga je stric skoro pa natjerao da obavlja te vladarske funkcije, ne možemo ga objasniti“, poručio je sinoć na predavanju Njegoš naša tajna protojerej stavrofor Gojko Perović.
-On izmiče svakom objašnjenju i ovo predavanje samo su neke naznake, pokušaj da napravimo jedan od mogućih okvira za tu lijepu sliku koja se zove Petar II Petrović Njegoš, kazao je Perović.
U filozofiji se u XX vijeku pojavljuje pravac „egzistencijalizam“, koji kaže „eto mi ne možemo definisati čovjeka , mi filozofi, i ne možemo dati neko učenje koje će objasniti šta je čovjek, ali moramo da živimo.
-Taj filozofski pravac odgovara da čovjek mora da nađe modus života uprkos činjenici da ne može da objasni šta je. A, to je bilo sredinom XX vijeka, a sredinom XIX Njegoš piše one stihove „Što je čovjek, ne zna, a mora bit čovjek! Tvarca jedna te je zemlja vara, a za njega ,vidi,nije zemlja.“ U ta tri stiha je izrazio i suštinu pravoslavne antropologije i dao potpuno egistencijalistički stav „ ne znam šta sam, a moram da živim i zemlja me vara i znam da nije za mene nego nešto drugo, kazao je Perović.
U Njegoševom djelu, osim što je bio savremenik zbivanja, ima dosta toga vizionarskog, što je upućivalo na razvoj nekih društvenih događaja i u budućnosti.
-Najumnija glava trenutno u Crnoj Gori , profesor Sonja Tomović Šundić je opisala Njegoševo proročanstvo diktatura, nacima, komunizma i ostalih diktatura jednoumlja XX vijeka. Upravo nekim kadrovima iz Luče mikrokozme, gdje se opisuje satanino otpadnuće od Boga, pa je okupio oko sebe svitu obožavalaca, Njegoš to predstavlja kao vrisku, urlike, zaglušujući buku, kazao je Perović.
Njegovo djelo Luča mikrokozma je jedno prepričavanje, a možemo reći i tumačenje nekih Biblijskih stihova, posebno ako obratite pažnju , na liturgijski kontekst Luče mikrokozme, o kojoj govori Žarko Vidović.
-Gorski vijenac počinje Trojčindanskim saborom na Lovćenu, to su bile kao neke naše viteške igre. Nadmeću se Crnogorci u gađanju iz puške, rvanju, a završava Malim Božićem, odnosno Novom godinom. Kad vidite njegova pisma , kad hoće vremenski da odredi kada će nešto da bude, on opet kao reference koristi crkvene praznike. To malo što je stigao da poživi i kako kaže Matiji Banu „Nije stigao ništa da ostavi“ zbilja je radio kao da radi nešto Božije, a ne nešto za sebe. Zato je i opstao, zato što je Njegoš prije svega Božiji saradnik. Njegoševa svaka riječ nešto znači i sva njegova pisma, razgovori, djela najprije molitve onako kako je znao i umio. Izgleda da je i uspio čim mi imamo državni praznik, kazao je Perović.
Predavanje je organizovano u okviru programa Njegoševev dana, crnogorski praznika kulture, u organizaciji JUK Herceg fest u saradnji sa Sekretarijatom za kulturu i obrazovanje Opštine Herceg Novi.
