Poetsko-muzičko sjećanje na Duška Trifunovića i promocija knjige „Tvoj nas uzdiže stih- posthumno o Dušku Trifunoviću“ autora Branka Perića održano je u Paviljonu Gradske muzike i organizaciji Gradske biblioteke i čitaonice. Duško Trifunović je bio srpski književnik, ozbiljni pjesnik i pjesnik za djecu, televizijski autor i dobitnik mnogih nagrada za svoj rad. Branko Perić, autor knjige kaže da je Duško Trifunović bio filozof, istoričar i pjesnik.
-Koncept mi je bio da on ispriča sve ono o čemu je nama nekad pričao i što znam da on zumna i da je sigurno negdje govorio a ja to nisam čuo, prvo što je mene to zanimalo , a drugo što sam shvatio da će to biti dragocjeno za buduće čitaoce, ljude koji su poznavali Duška, za književnost i književnu tradiciju i kulturu. On je govorio o svemu , o prijateljima, o ratu, prvoj pjkesmi, zbirkama, Sarajevskom književnom krugu, o banjalučkom književnm krugu, religiji, zločinu, ratu, Crnjanskom, Andriću, svemu čega sam se ja sjetio i znao da on o tome ima nešto da kaže, on je meni ispričao. Na kraju mi je rekao „Ovo je moj testament, ne očekujem ništa ni od države ni od mojih esnafskih udruženja, ti si moj testament.“ čak nije htio ni da pročita to što sam ja zabilježio. Pero Zubac mi je rekao da su ti moji zapisi nešto najbolje što je od Duška ostalo, ako dođete do knjige vidjećete koliko je to šarmantno istinito, mudro i Duško je zaista čivek koji je istovremeno i mislilac i pjesnik i poznavalac prije svega istorije. Na jednoj književnoj promocioji jedan čovek iz Novog Sada se javio da nešto kaže o Dušku i tom prilikom je rekao Duško je prije svega, prvo filozof, pa onda istoričar, pa onda pjesnik. Kad čitate njegove pjesme vidjećete da je to čista filozofija, da on o svemu govori mudro i znalački, na drugačiji način nego što to govore drugi ljudi, rekao je Perić
U knizi „Tvoj nas uzdiže stih- posthumno o Dušku Trifunoviću“ nalazi se i tekst Đorđa Latinovića koji se zove Ima neka trajna veza – koji je neka vrsta sjećanja na osamdesete godine prošlog vijeka i kombinacija sociološkog ogleda u tadašnjim dešavanjima i istraživanja koliko je Duško Trifunović prisutan danas u javnosti kao neko ko nije više među živima.
-Svako ko je imao prilike, da bar privremeno, kao što sam ja imao živi i radi u Sarajevu osamdesetih godina imao je privilegiju da sretne u to vrijeme neke od najpoznatijih pjesnika, pisaca sa književne scene bosansko hercegovačke, jugoslovenske, ali posebno sarajevske. O Dušku valja reći da je on jedan od najpoznatijih ljudi pjesnika bosansko hercegovačke scene u to vrijeme koji je utemeljio neke osnovbne književne insititucije kod nas. On je bio jako posvećen mladim ljudima. Na Sutjesku je doveo pedesetak pjesnika htijućio da promoviše njihovo stvaralaštvo, da uopšte digne uopšte status tog pjesničkog esnafa. To je objavljeno u zajedničkoj knjizi njega i Sidrana, Mladost Sutjeske i tada je nastala čuvena formulacija “sudbonosni dječaci” čiji je on bio predstavnik. On je praktično tvorac jedne male društvene organizacije koja se zvala Književna omladina a koja je trebalo isto da podstiče književno stvaralaštvo mladih ljudi. Duško je 1969 organizovao čuveni pjesnički maraton u Sarajevu koji je trajao 69 sati, nakon toga je 1989, dvadeset godina nakon toga oorganizovao je ponovio jedan pjesnički maraton, 24 sata se neprestano govorila poezija, postao je sekretar Ždruštva književnika Bosne i Hercegovine i mnogi objektivni analitičari tog vremena kažu da da je on najviše doprineo zajedno sa još nekim ljudima da i ta organizacija dobije jedan veći društveni status, da afirmiše uopšte književno stvaralaštvo. Pokrenuti su i Sarajevski dani poezije koji i danas traju i postoje. Zanimljivo je da je on kada je Ivo Andrić dobio nobelovu nagradu on je u Udruženju književnika organizovao jednu veliku svečanost u čast nobelovca a Duško je određen da dinese i pročita pozdravno pismo. On se tada sreo sa Ivom Andrićem i Crnjanskim koji se u to vrijeme vratio u Jugoslaviju. Ja sam ustanovio da je šest, sedam reizdanja njegovih knjiga objavljeno posle njegove smrti što je on aktuelan i prisutan još uvjek u nekakvoj izdavačkoj djelatnosti. Desetak knjiga, među kojima je i Brankova o njegovom stvaralaštvu, to su objavili eminentni ljudi9, njegovi prijatelji, recimo Miša Marić koji je živio u Londonu i sa njim drugovao,. Prvu doktorsku disertaciju o njegovom stvaralaštvu objavio je Miloš Zubac, sin Pere Zupca, njegova djela nalaze se u lektiri za osmi razred u Republici Srpskoj , tri dokumentarna filma su snimljena o životu Duška Trifunovića, posljednji je “Život je maskenbal”snimila je RTS Republike Srpske, prije toga Vojvođani su snimili jedan film “Pamtite me po pjesmama mojim. “- naveo je Latinović
Branko Perić je u knjigu uvrstio i besjedu pjesnika Radomira Uljarevića.
-Duško Trifunović u svojoj plemenitosti osjenčenoj nekim tragizmom nekom velikom neizlječivom nepojavnom tugom koja je negdje iza njegovog osmjeha bila skrivena i potisnuta, kao da je bio pozvan da druge čini srećnim. Imao je vazda za sebe riječ utjehe u jednoj poruci koju je stalno pojavljao. “Dobro sam stari moj, ali ako Bog da i to će brzo proći. I prošlo je. Na pomen imena pjesnika Trifunovića imam na umu zavodljiv rukopis pričanja, kao u Hiljadu jednoj noći. Priče koje izlaze jedna iz druge, pjesme koje se nadovezuju, svaki put je ispričana nova priča, svaka priča kao da završava stihom, a evo kako je to bilo. I kad slušate njegovu pjesmu, bilo koju, čujete taj refren i videite da nema kraja. Njegovo djelo i dalje ostaje nepročitano. Pored sve popularnosti i uspjeha njegovo djelo ostaje i dalje napušteno od tumača, od one tako uobražene akademske kritike ostavljeno je na milost i nemilost vremenu, a budući da je vreme majstorsko rešeto, ono je naklonjeno majstorima, naveo je Uljarević.
Duško Trifunović je najpoznatiji postao na osnovu saradnje sa rok sastavom Bijelo dugme. Do tog momenta je bilo nezamislivo da poznat i afirmisan pjesnik sarađuje sa rokenrol bendom. Iz te saradnje su se izrodili hitovi kao što su Glavni junak jedne knjige, Bluz za moju bivšu dragu, Pristao sam, biću sve što hoće, Milicija trenira strogoću, Ima neka tajna veza i Šta bi dao da si na mom mjestu.
Tu je u čuvena pjesma Zdravka Čolića Glavo luda, kao i mnoge druge, a neke od njih sinoć su izveli Aleksandar i Svetlana Bubanja.
