Je li Talija umiješala prste ili je sve rezultat čudesnog slučaja tek iste večeri, 15. aprila hercegnovski mjuzikl „San o Boki“ izveden je u Beogradu, u Pozorištu na Terazijama, pred prepunim gledalištem, uz ovacije publike, a u Herceg Novom su u istoj atmosferi te večeri počele Hercegnovske aprilske pozorišne svečanosti, naš HAPS. Pred punim gledalištem u Dvorani „Park“ igrale su duodramu „Primadone“ u režiji Irfana Mensura velika Rada Đuričin i Tanja Bošković, ovogodišnja dobitnica prestižne nagrade „Žanka Stonić“.
Utisci o „Snu o Boki“ stizali su do nas sa društvenih mreža, SMS porukama, i listom bile pune emocija, i smijeha i suza bez kojih dobrog pozorišta i nema. Izdvajamo samo dvije:
„Miris mora, mimoza, zvuk talasa, ukus soli, ugođaj za oči, uši i dušu doneli su nam umetnici iz Herceg Novog u predstavi „San o Boki“ – Beograd je uživao…“ „Radost je preplavila Terazije. Bilo je svuda, na trotoaru, na bini, u gledalištu“.
Pozorište na Terazijama odavno je sinonim za mjuzikl, scena na kojoj je igran Kabare, Briljantin, Cigani lete u nebo, Čikago, Mama Mia, Flešdens…. I ovog aprila hercegnovski „San o Boki“, mjuzikl izrastao iz ljubavi prema gradu, hotelu koga više nema, ljudima i vremenu koji nam nedostaju, ali i uvjerenju da „bolje vrijeme će doći“… izrastao iz truda, želje, žrtvovanja, rada, maštanja, igre velikog ansambla od 25 ljudi na sceni i još toliko, možda i više onih koji se ne vide ali čine sve da teatarskoj čaroliji, tom neopisivom susretu sa publikom daju u svemu punu podršku.
Hercegnovsko pozorište i HAPS odavno su sinonim za teatarski život Herceg Novog, pa se naše Pozorište može pohvaliti činjenicom da je održalo produkciju i festival i u teškim godinama, a predstave poput „Plana B“ svojevremeno ili proteklih godina „Carevo novo odijelo“ kad god dobiju priliku da budu odigrane na nekom međunarodnom festivalu redovno zasluže nagrade. Iz želje da nam Novi bude grad i da ima pozorište rođen je i HAPS, festival koji traje punih 27 godina, festival koji slavi novsko pozorišno stvaralaštvo i podjednako znamenite i uspješne pozorišne stvaraoce regiona.
Svi donosimo odluke koje nam diktira srce – posebno kada je, bez lažne skromnosti, ono puno radosti, pa i ponosa. Ova priča u kojoj hercegnovska stvaralačka i organizatorska energija u jednoj noći osvoji Beograd „Snom o Boki“ i Herceg Novi na početku pozorišnog festivala „Primadonama“ potvrđuje bez sumnje da Herceg Novi zaslužuje svoje GRADSKO (HERCEGNOVSKO) POZORIŠTE. Pozorište koje zna da oduzme dah, da ostvaruje snove, da otvara puteve i kada malo ko vjeruje da je to moguće, da stvara magiju koja očara ne samo Herceg Novi, nego i festivalske žirije i publiku evropskih gradova.
Mnogo je stranica o životu pozorišta u Novom ispisanih usponima, padovima, uspjesima i koracima u drugom pravcu, jedna, možda najvažnija još je prazna. Na njoj treba ispisati odluku o osnivanju Gradskog pozorišta, ali ta odluka nije samo na onima koji pozorištem dišu i stvaraju magiju kojom slave i Herceg Novi!
U prilog ovoj misli i komentar uvažene profesorice Višnje Kosović, dobitnice brojnih nagrada za književno i naučno stvaralaštvo, nedavno i nagrade „Marko Miljanov“ i Oktobarske nagrade Herceg Novog:
„Predstava (Primadone) je bila izuzetna, aktuelna i simbolična. Najveći je uspjeh u umjetnost kada jedno djelo „zgusne“ svoj umjetnički izraz do SIMBOLA. Simboliku ove predstave pojačalo je STANJE U KOME SE NALAZI NAŠE POZORIŠTE. Kao da je predstava napravljena da bude POKLIČ I VAPAJ ZA DOSTOJANSTVENO UTEMELJENJE HERCEGNOVSKOG POZORIŠTA. Zaista, djeluje paradoksalno – Hercegnovsko pozorište u nikakvim uslovima, svake godine ima izuzetnu produkciju, SUPTILNO OSMIŠLJENU I AKTUELNU, SAVREMENU I PODSTICAJNU“, piše Višnja Kosović i dodaje da zato treba da zajedno osmislimo neku INTELEKTUALNU STRATEGIJU, da se podrži, neizostavno, naše pozorište.
Ovome dodajemo i povik Tanje Bošković, počasne građanke Novog, sa scene, nakon odigrane predstave, a uz buran aplauz publike „Herceg Novi mora da ima Pozorište!“
„San o Boki“ produkcija hercegnovske NVO „Bruna“ mjuzikl rađen prema tekstu Peđe Ristića u režiji Petra Pejakovića, „Carevo novo odijelo“ s potpisom istog reditelja i čedo Hercegnovskog pozorišta koje proteklih godina realizuje festivale i predstave u saradnji sa Herceg festom, dobili su podršku Opštine Herceg Novi, sponzora i prijatelja.
Ono što treba naglasiti nakon ovih nesumnjivih uspjeha jeste stvaralačka snaga koja se u njihovoj realizaciji preplitala, podržavala i dokazivala koliko i kako Herceg Novi može doseći teatarske vrhove.
U ovim predstavama igrali su novski glumci koji dobrim dijelom danas drže i pozorišni repertoar Crne Gore: Miloš Pejović, Goran Slavić, Dejan Đonović, a stasali su u našem pozorištu, u našem Novom. Uz projekte su bili i ostaju oni koji su decenijama učestvovali, nosili, gradili repertoar novskog pozorišta poput Zorana Trojanovića, Sare i Slobodana Janjića, Olivere Doklestić, Danila Babovića, i na mnogim drugim poljima od Vitke Vujnović, producentkinja Mirele Šćasni i Miline Kovačević, dizajnera i scenografa Vojislava Voja Kilibarde, Vuka Vukovića koji je HAPS osmislio kao festival radio drame u vrijeme kada je korona sve zaustavila, kostimografkinje Vesne Vukićević, plesnog pedagoga Antonije Novoselac, do sasvim mladih: studenta Andrije Rašovića, Lare Kovačević, Luke Gardaševića i Luke (Pera) Dubaneka. Pridružili su u „Snu o Boki“ Miroslav Bobo Milanović, Andrej Božanović, Maja Lukšić, Zagorka Komljenović, Milica Milanović, Đuro Poznanović, Radovan Čeprnić, plesači Lukas Bok, Bjanka Vrcan, Mia Mišević, Sara Giga, Sanja Đurić i Andrea Proročić, uz mnoge iza scene, iza reflektora, miksete za zvuk i svjetlo, saradnike koji su neophodni za ostvarenje pozorišne magije.
Na jednoj strani je iskustvo, na drugoj snaga mladih. Dvorana Park koja traži dotjerivanje, uz dobru volju kolektiva da svima budu pouzdani domaćini, željna publika a zajedno- dovoljno za POZORIŠTE, HERCEGNOVSKO, GRADSKO!
V. Vujnović
