Izložba radova Novljanki, polaznica Škole kaligrafije sinoć je otvorena u amfiteatru Dvorane Park kao dio programa obilježavanja Vidovdana.
Jedanaest Novljanki, starosti od 25 do 65 godina predstavilo je svoje, rukom ispisane radove nastale tokom jednogodišnje Škole kaligrafije. Najmlađa među njima, Ivana Vujisić, objašnjava da je kaligrafija više od umjetnosti.
– Suština nije samo umjetnost koju predstavljamo kroz pero i mastilo, već se sve to prožima kroz jednu molitvu. Vidovdan nije samo istorijski događaj, već dostojanstvo naroda koje se pokazalo kroz žrtvu u vjeru. Mi smo našim slovima dali jedan mali poklon kulturi, kaže ona.
Škola kaligrafije osnovana je pod blagoslovom mitropolita Joanikija, a radovi su nastajali u tišini, strpljenju i dubokoj posvećenosti. Naziv škole je omaž arhimandritu Josipu Tropoviću, hercegnovskom učitelju kod kojeg se obrazovao i Petar II Petrović Njegoš.
– Kada pođemo od toga da se naša škola zove po arhimandritu Josipu Tropoviću koji je povezao duhovnost i pismenost, možemo da vidimo da se tu prožima naša kultura, kaže Vujisić.
Prvi semestar bio je posvećen Njegoševoj „Luči mikrokozmi“, dok je u drugom centralna tema bilo „pismo u pismu“ – spajanje slova u gustu mrežu koja stvara simbolički i vizuelni sloj teksta.
– Srpska kaligrafija je nit koja čuva tradiciju, naše ćirilično pismo i identitet. To je naš način da kroz slovo tražimo božanski smisao, što je suština i Vidovdana i našeg naroda, kaže Valerija Pekić, koja ističe da je prezadovoljna što je jedna od polaznica ove škole.
U tajnu kaligrafije Novljanke je uveo jerej Zoran Miljanić.
-Naš otac Zoran Miljanić nam je dao ideju da to probamo pošto je i sam pohađao istu školu. Počeli smo spontano i bili smo dosta skeptični da li ćemo moći da to savladamo. Polazili smo od toga da mi u suštini nismo neki umjetnici, ne bavimo se slikarstvom niti poezijom, ali uspjeli smo da to uvježbamo, dodala je Ivana Vujisić.
Škola kaligrafije podrazumjeva intenzivno uvježbavanje, rad na tonskim osnovama tretiranim kafom, i završni rad na hameru.
-Postoje neke pripreme da slovo napišemo što je ljepše moguće, da se tu vidi trud i rad, a kad se to uvježba idemo na pripremu na ovim hamerima koji moraju biti tonirani kafom, ili čajem, ali uglavnom preferiramo kafu jer ostavlja ljepši trag. Kada se oni osuše krećemo sa okvirima uz pomoć lenjira i obične olovke, nakon toga ispisujemo slova i sačekamo da se mastilo malo isuši i onda je rad spreman. U početku je bilo sporo, jer nam je sve bilo novo i djelovalo nemoguće, ali smo u miru i vježbom sve postigli, objašnjava Vujisić.
Izložba je otvorena kao dio programa Vidovdanske akademije koja je sinoć održana u Dvorani Park u organizaciji Crkvene opštine Topaljsko hercegnovske, pod pokroviteljatvom Turističke organizacije Herceg Novi.
