U okviru 11. Trga od ćirilice, večeras (nedelja 25. avgust) u 21 sat, biće upriličen program povodom jubileja, deset vjekova oltara i dva vijeka od izgradnje crkve Polaganja Rize Presvete Bogorodice u Bijeloj.
Učesnici programa, koji će biti održan kod hrama Sv. Arhangela Mihajla u Starom gradu, su: dr Drago Šerović, prof. Nenad Šerović i dr Goran Komar.
Organizator programa je Srpska pravoslavna crkvena opština topaljsko-hercegnovska.
A deseto po redu veče 11. Trga od ćirilice bilo je u znaku jubileja 200 godina od rođenja srpskog književnika i diplomate iz Paštrovića, Stefana Mitrova Ljubiše, čuvenog po svojim pripovjetkama, koje su svrstane u remek djela srpske književnosti 19. vijeka.
Dr Budimir Aleksić podsjetio je da Ljubiša nije posjedovao obrazovanje od malena, te da je tek sa četrnaest godina naučio čitati i pisati, istovremeno kada je naučio i italijanski jezik.
-Bio je jedan od vođa srpskog nacionalnog preporoda u Boki, zastupnik u Dalmatinskom saboru i Bečkom parlamentu, nosilac srpske nacionalne ideje, narodni tribun, književnik, prevodilac, pjesnik, daroviti pripovjedač, tvorac nenadmašnih umjetničkih pripovjedaka na nacionalnoj istorijskoj osnovi, vrstan stilista, te jedan od najdoslednijih pristalica narodnog jezika, naveo je dr Aleksić.
Kako je rekao, Ljubiša je svojom osobenom prozom označio prelaz iz romantizma u realizam i dao izuzetan doprinos srpskoj književnoj baštini.
Dr Aleksić je u svom izlaganju iznio niz teza o Ljubišinoj nacionalnoj ideji, političkoj djelatnosti, kao i o njegovom irazito kvalitetnom kulturnom i književnom djelovanju.
Ljubiša je počeo rano da piše, ali se svojim pripovjedačkim darom počeo baviti tek u petoj deceniji svoga života.
-Pripovjetke su mu izlazile u najuglednijim tadašnjim listovima i časopisima, podsjetioje dr Aleksić i daodao da je Ljubiša svoj književni program iznio u kratkom predgovoru svoje prve knjige, citirajući izvode iz pomenutog predgovora. „Moja je namjera bila“, kaže on, „da ovom radnjom očuvam nekoliko znamenitijeh događaja svoje otadžbine, a uzgred da opišem način življenja, mišljenja, razgovora, napor, vrline, mane i poroke svojih zemljaka, pa sve to da predam potomstvu onako kako sam čuo i upamtio od starijeh ljudi, jer vidim da se svaki dan te stvari preobražuju i ginu, sve što je napredniji doticaj i poplavica tuđinstva.“
Književnik i publicista Želidrag Nikčević se u svom izlaganju osvrnuo na, kako je rekao, jedan naizgled sporedan, ali izuzetno važan „ambijentalni aspekt“ Stefana Mitrova Ljubiše, što po njegovim riječima, podrazumjeva sveobuhvatne motive njegovog stvaranja, koji su nama u očuvanju pouzdanog kulturno-identitetskog kursa posebno važni.
-Njegova proza je ne samo Njegoš u prozi, nego je to narod malih priča, zapaža Nikčević, tumačeći književno stvaralaštvo ovog velikog pisca.
Kod Ljubiše je, kazao je Nikčević, pisanje definisano kao povratak, zavičaju, majci ili materinom mlijeku.
Unutar njegovog stvaralačkog opusa, provlači se neka nit svojevrsne pripovjedačke gerile, zaključuje Nikčević. U jednom od njegovih publikovanih pisama, na kraju stoji „odmah po pročitanju spaliti“, što se može okarakterisati kao neko „poziciono lukavstvo tih njegovih tekstova“ navodi Nikčević, „koji postaju etnografski dokument prvog reda“.
Čežnja za rodnom srpskom gudom, posebno je, kaže Nikčević, istaknuta u njegovom pismu iz Austrije, kada opisuje ljepote rodnog mjesta i svojega naroda: „kad mi na um padne da je sjutra Trojičindan, da će se sjutra Krsta nositi i kolo voditi, a ja ovdje bez igdje ikoga kukavac, kad mi na um padne, dođe mi da puknem među ovijem svijetom koji nema ni duše ni čuvstva“.
-Upečatljivo je i Ljubišino nepokolebljivo identitetsko ispovijedanje, posebno iskazano sledećim riječima :“ja znam da vi na mene mrzite jer sam srb narodnošću i pravoslavan vjerom“, i opet, „a ja kojemu je srpsko znanenje na čelu upečaćeno, braniću pogaženo pravo i slobodu dok mi pod grlom kuca“, rekao je Nikčević.
Izvor: SPCO topaljsko-hercegnovska
