Život na Škveru vibrira posebnim tempom. Ne tako davno taj ritam su uglavnom zadavali talasi mora, toj pjesmi tercu hvatali galebovi dok kruže iznad ribarskih mreža ili dočekuju turističke brodiće koji isplovljavaju ili pristižu u luku. Kako su se smjenjivale godine, tako se mijenjao i način života pa je ona prva slika grada koju vidimo kad morem ulazimo u zaliv, utisak koji se ponese, bivao drugačiji. Vremenom su se obrisi mijenjali, neke su građevine nestajale, na mjesto njih nicale su druge, kamen je mijenjan betonom, nestajale su drvene škure, drvene barke pa su, čini se i boje bivale manje vedre i intenzivne Ali….srce grada, taj Škver i luka, uprkos svemu i dalje pulsiraju svojim ritmom i imaju tu magičnu moć da se usele u svačiju dušu i zauvijek tu ostanu. Zašto je to tako, kako je nekad bilo a kako bi željeli da bude ubuduće pričali smo sa Borom Mračevićem i Božom Ukropinom.
