„Da bi Zemlja bila čista moramo se potruditi svi“ savjet je koji izuzetno poštuju članovi poznate hercegnovske NVO „Ne bacajte boce“, na čijem čelu su sestra i brat, Milica i Dragiša Boca, današnji sagovornici rubrike „Srce bira Herceg Novi“.
Otvaranje i pokretanje NVO „Ne bacajte boce“ bilo je za njih, kako kažu, spontano i prirodno. Organizacija je zvanično registrovana u decembru 2019. godine, a ima za cilj da kroz edukacije, akcije čišćenja i rad članova promijeni svijest ljudi o zaštiti životne sredine. Dodaju i da je to najmanje što mogu da urade za njihov Herceg Novi.
Milica Boca (13. decembar 1990. godine). Završila je Fakultet za Menadžment u Herceg Novom. Radi u porodičnoj firmi SKY SAT.
Dragiša Boca (1. oktobar 1987. godine, Cetinje) programer je a radi u firmi za razvoj i proizvodnju telekomunikacione opreme „SKY SAT“ u Herceg Novom. Strastveni je muzičar i samouki multiinstrumentalista koji komponuje i producira muziku u svom studiju – STO1K.
Piše: Viktorija Samardžić
NVO „Ne bacajte boce“ pokrenuli ste sa idejom da probudite svijest našim sugrađanima da sačuvamo okolinu i božanstvenu prirodu koju imamo. Da li je lako dokazati koliko je ovakav gest važan ?
Nije lako uticati na svijest drugih ljudi i na mijenjanje navika. Trudimo se da ne budemo dosadni nego da utičemo i inspirišemo primjerom i za sada u tome uspijevamo. Kaže se, “daleko od očiju, daleko od srca.” Ljudi misle da ako smeće nije vidljivo da ga i nema, a ono drastično utiče na kvalitet našeg života. Pogotovo plastika, ona ne nestaje, nego se vremeom (oko 400 godina) razgrađuje na mikroplastiku koja ostaje u eko sistemu, morima, rijekama i kroz hranu direktno ugrožava naše zdravlje. To je problem koji neće nestati i samo će biti gori vremnom. Vrijeme za djelovanje bilo je “juče”.
Kada i zbog čega se po izgubila navika odlaganja otpadaka tamo gdje treba i koji je glavni „krivac“ za to?
Bacanje smeća van kante za smeće je jedino pitanje (ne)vaspitanja, bahatosti i izopačenog sistema. Kada odemo u inostranstvo ne pada nam na pamet da bacimo smeće van kante, jer je sistem uređen, a i ako bi bacio nešto na trotoar, velika je vjerovatnoća da će ljudi gledati na to uz osudu.Ovdje je to postalo potpuno normalno, da ne kažem društveno prihvatljovo, na žalost. Da bi se to promijenilo, potrebno je urediti sistem, sprovesti politiku kazne i motivacije i edukovati ljude o štetnosti plastike i ostalih materijala koje bacamo gdje stignemo.
Koliko je zapravo prljav ili čist naš grad?
Ako bismo uporedili naš grad sa drugim gradovima u Crnoj Gori, mi smo na izgled jedna od čistijih opština. Što je iskreno poražavajuće, jer iako su naše ulice čiste i uredno se održavaju, čim zakoračite u naselja i zaleđe vidjećete katastrofalno stanje.
Kako su Novljani prihvatili vašu akciju?
Iznenađujuće dobro. Izgleda da je bilo potrebno samo da neko pokrene ljude, a mnogi su prepoznali i podržali pozitvnu energiju i uključili se. Naše akcije su prije svega jedno lijepo druženje uz koje se određeni dio grada očisti i to je idealan spoj. Takođe, jedno od pozitivnih iznenađenja je broj stranaca koji žive kod nas koji su nas pronašli i oduševljeno se priključili.
Da li vam je bila uzor neka svjetska NVO?
Nemamo uzore, ali možemo da kažemo da je „4ocean“ organizacija koja se bori za čistije okeane naša inspiracija, kao i mnoge druge svjetske, ali i domaće organizacije i NVO.
U protekle skoro dvije godine otkako ste pokrenuli ovu priču, da li se promijenila situacija?
I jeste i nije. Lokacije koje smo više puta čistili su i dalje natrpane smećem, ali barem smo sada sigurni da je to smeće nas mještana, jer ove godine turista nije bilo i ne možemo da ih krivimo. Sa druge strane ljudi su se probudili, sami organizuju akcije i to je ono što nas ispunjava i što nam daje vjetar u leđa da nastavimo da radimo. Nažalost zbog epidemiološkihi mjera prethodne godine nismo mogli biti previše aktivni.
Dragiša, vi ste programer po struci, imate i svoju firmu za dizajn i proizvodnju uređaja za radio komunikaciju , a pored svega toga ste i muzičar. Kako ste sve to spojili i našli balans?
Mogao bi reći da je razvoj tehnologije hrana za um, a muzika za dušu. Imam sreću da su obje discipline moja duboka strast još od kako sam bio dijete. Kupio sam knjigu o Visual Basic-u još u osnovnoj školi, a lektiru skoro da u životu nisam pročitao. Obožavam tehnologiju i proveo sam pola života za kompjuterom. Mislim da je sreća što sam odrastao u doba dok se internet još razvijao pa je bilo potrebno naučiti sve i svašta da bi se koristio. Danas je sve lako, spakovano i spremno… Previše toga vodi ka intelektualnoj lijenosti. Većina ljudi počne da se bavi programiranjem jer ima ideje koje nisu već implementirane. Ove godine sam napravio tri, četiri aplikacije koje mi pomažu u produkciji. Na isti način sam prišao i muzici. Kad god slušam muziku naviru ideje i linije koje nisu dio pjesme. Iz tih razloga sam napravio prvi bend još u srednjoj školi, sa idejom da pravimo tu muziku koju čujemo u glavi. Danas ove dvije discipline idu rame uz rame. Možda je bolje čak i za muziku što sam upisao softverski smjer nego audio inžinjering. Softver je postao sve u audio produkciji.
Dragiša nam priča i po čemu pamti studiranje u Beogradu, ali i zbog čega se vratio u Novi?
Beograd je super za proći i proživjeti. Bilo je zabavno živjeti sam, učiti i istraživati svijet. Spoznao sam sebe i stekao mnoga prijateljstva. Volim taj grad i volim da se pojavim gore. Ali to nije grad za život, bar za mene. Ja sam introvert po prirodi, volim mir i tišinu, organizovanost i spokoj. Gore svi žure, svi su zauzeti, a niko nigdje ne stiže. Previše vremena se potroši ni na šta. Herceg Novi je moj grad. Ne bih ga mjenjao ni za šta. Svuda pođi, kući dođi.
U muzici Dragiša, koja je prva njegova ljubav sa kojom se zabavlja preko 15 godina, naš kreativni sagovornik spaja različite muzičke pravce i pravi jedan totalno originalan, svoj. Kako ste došli na ovu ideju, ka vam je inspiracija, šta pokušavate da prikažete našem auditoriumu?
Ne pokušavam da isforsiram ništa već se zabavljam i odbijam da se ukalupim. Kao što slikar ne mora da crta samo portrete tako ni ja ne vidim zašto bi muzičar svirao sam jedan žanr. Uostalom, meni lično je muzika najuzbudljivija kad je šarenolika. Zadnji projekat na kom radim je miks drum i bassa i metala. Iznenađujuće dobro idu zajedno. Očekujem da vam to predstavim kroz jedno tri mjeseca.
Jednom ste izjavili da je muzika najbolji hobi i jedna od gorih profesija, bar kod nas u Crnoj Gori, zašto?
Naša muzička “kultura” je bizarna, kaže Draguiša. Pinkovi, turbo folkovi i ostale slične izopačenosti su patologija vrijedna naučnih radova. Ne samo što je muzički nakaradno nego i u smislu poruka koje šalju, kao i uticaja koji ostavljaju na naše društvo. Nikada ne bih mogao da budem dio toga, a to nam je praktično jedina opcija za zarađivanje ozbiljijih para. Svaki umjetnik ima odgovornost ka tome kako utiče na svoju okolinu, pogotovo na mlade. Želim da se bavim pozitivnim stvarima, pomognem ljudima da pronađu snagu i volju u sebi, otresu se, ponosno dignu i počnu da koračaju putem koji su odabrali. Nema sreće u bludu, drogama i bahatosti, kao ni u drugim sličnim, kratkoročnim zadovoljstvima.
Koliko je teško u današnje vreme probiti se na scenu i „odskočiti“ od drugih?
Iskreno, iznenađen sam podrškom koju sam dobio od medija, priznaje naš sagovornik. Ispostavlja se da je veći problem što niko ništa ne radi nego što su svi upereni protiv nas “alternativnih muzičara”. I ja imam isti problem. Objavio sam samo nekoliko pjesama, a potrebne su desetine, ako ne i stotine da bi se nešto zančajno desilo. Ali marljivo radim na tome. Ne uspijeva samo onaj koji odustane.
Dragiša je izabrao neobično umjetničko ime, Sto1k. Zašto?
Čita se “Stoik”. Način na koji je napisano (sa brojem 1 umejsto slova i) je strateški izabran zbog internet pretrage. Bez ikakvih internet optimizacija sam prvi rezultat na Google-u, Youtube-u , na svakoj platformi na kojoj se pojavim. A razlog zašto sam to ime odabrao je moj stav da u 21. vijeku ljudima, pogotovo mladima fali malo te staromodne muškosti. Previše smo razmaženi i trošimo energiju na kukanje, žaljenje i međusobno lizanje rana. Upiremo prstom na krivce umjesto da preuzmemo odgovornost za svoj život. Rađe nađimo snagu u sebi, pretrpimo to što svakako moramo i usmjerimo energiju na građenje svijeta i života kakav želimo. Svako od nas može da uradi čuda. Ali za to je potrebno vrijeme. Dosta jednostavna filozofija.
Podsjećamo da je Dragiša prošlog ljeta snimio pjesmu „Herceg Novi te zove“ koja je i zaštitni znak istoimene akcije i nagradne igre koju je pokrenuo grad. Koliko ste ponosni na ovaj projekat i šta vam predstavlja?
To je mali doprinos mene i Marka (Remetu Beat) jednoj lijepoj akciji. Smatram da treba podržati stvari koje nam se sviđaju, u nadi da će ih biti još. Bilo je apsolutno zadovoljstvo biti dio toga i ispalo je super na kraju. Drago mi je da je pozitivno prihvaćeno i od slušalaca.
Sarađujete sa mnogim ličnostima, sa kim vam je najznačajnija saradnja, bilo je još jedno pitanje za Dragišu?
Vjerovatno sa Amonte (Mihajlo). Imamo dve pjesme okačene na mom youtube kanalu a trenutno radimo na još tri. On je jedan od razloga zašto sviram gitaru i znam ga koliko znam i sebe – cijelog života. Užitak je raditi sa njim. Uvijek sam otvoren za saradnju sa bilo kim. Zabavnije je nego solo.
Milica je odabrala put ličnog razvoja. Šta to podrazumjeva i predstavlja za mlade ljude danas?
Lični razvoj je šriok pojam i obuhvata bilo koju vještinu koja nam pomaže da poboljšamo sebe, kontrolu svojih emocija, misli ili ponašanja, objašnjava naša sagovornica. Nije bitno koliko godina imamo, nikad nije kasno da radimo na sebi i tako ispunjavamo svoje želje i ciljeve. Ključ za lični razvoj jeste preuzimanje prvih koraka koji će nam pomoći da postignemo cilj. Kada se čovjek okrene sebi, ne obraća pažnju na tuđe živote . Postoje razne tehnike koje mogu da nam pomognu da unaprijedimo sebe. Za mene je 2020. godina bila godina osvješćivanja nekih stvari i spoznaje da želim da budem najbolja verzija sebe. Nikada u istoriji nije bilo lakše doći do informacija, kurseva, seminara… Zašto ne bi iskoristili maksimum?
Sertifikovani ste „NLP practitioner“ , kakva je to edukacija, koje vještine ste stekli i šta su one u vama podstakle?
NLP proučava način na koji uspješni ljudi postižu izuzetne rezultate u najrazličitijim oblastima i podučava druge ljude tim vještima, tehnikama i obrascima. Promjenom načina razmišljanja i ponašanja, kao i osvješćivanjem svog potencijala možemo brže i lakše doći do željenog cilja. Neuro-lingvističko programiranje zasnovano je na ideji da ljudi funkcionišu na osnovu unutrašnjih “mapa” svijeta koje uče kroz čulna iskustva. Svačija mapa je jedinstvena i donekle različita. Predstavlja pojednostavljenu sliku svijeta, zbog čega i kažemo da mapa nije teritorija kao što i karta svijeta nije isto što i svijet. NLP mi je pomogao da poboljšam svoje komunikacione vještine i steknem konkretne tehnike za lakše ostvarenje svojih ciljeva. Shvatila sam koliko je teško mijenjati sebe i izašla iz svoje zone komfora pa je 2020. godina bila prekretnica u mom životu. Pored NLP počela sam da praktikujem i kundalini jogu, kao i razne tehnike disanja. Preporučila bih to svima. Nije bitna odabrana tehnika nego volja, želja i dnevni rad na sebi. Promjenila sam pogled na svijet i shvatila koliko loših uvijerenja imamo, koliko sredina u kojoj živimo utiče na nas a da toga nismo ni svjesni.
Milica ima još jedan zanimljiv zadatak, zadužena je za izradu Dragišinih spotova. Koliko je bitna podrška između brata i sestre i da li planirate možda da profesionalno krenete u tom pravcu?
Dragiša i ja smo jedno drugome uvijek bili podrška i zbog toga sam neizmjerno srećna. Porodica je najbitnija na svijetu. Nisam formalno zadužena za izradu spotova, ali sam naravno tu da pomognem kad god je potrebno. To je bio slučaj na snimanju spota za pjesmu MUK. Prošlog januara, kada smo se vraćali sa puta, zbog magle nismo mogli da sletimo u Beograd, nego smo preusmjereni za Sofiju, pa smo umjesto da u Beogradu budemo u četiri popodne, stigli u pola jedan uveče. Zbog toga smo morali da improvizujemo da bi završili sve za tu jednu noć. To je za mene bilo jedno interesantno iskustvo, definitivno van zone komfora, jer nije bilo ni malo prostora za luksuz i greške.
Na ključno pitanje ove rubrike: zbog čega vaše srce bira Herceg Novi, brat i sestra imaju zajednički odgovor.
Herceg Novi je i uvijek će biti u našim srcima. Tu smo odrasli, sa njim smo srasli i on je dio nas koliko i mi njega. Uvijek je zadovoljstvo dati bilo kakav doprinos gradu To je najmanje što možemo da uradimo.
