Kuća Iva Andrića u Herceg Novom simbol ljubavi, umjetnosti i povezivanja sa svijetom

Kuća Iva Andrića u Herceg Novom, jedina koju je naš Nobelovac sagradio za svog života, predstavlja pravo kulturno blago.

Andrić je ovu kuću izgradio zajedno sa svojom suprugom, Milicom Babić, nakon što je dobio Nobelovu nagradu za književnost 10. decembra 1961. godine. Sav novac od nagrade poklonio je bibliotečkom fondu svoje rodne Bosne i Hercegovine i odlučio da se sa suprugom povuče iz Beograda, velegrada, u mirnije okruženje. Na njihovo i naše veliko zadovoljstvo, izabrali su Herceg Novi, kaže Gospava Kosović, organizatorka programa u Kući Iva Andrića.

– Zašto baš Herceg Novi, nikad nećemo znati do kraja, ali pretpostavljamo da je to zato što je Herceg Novi grad kulture, umjetnosti, zelenila, cvijeća, a sa druge strane grad koji ima ljekovitu banju. Sve su to bile neke okolnosti koje su dovele njih baš u Herceg Novi. Oni su i od kad su se vjenčali 1958. godine  često dolazili u Herceg Novi turistički, odsjedali u Hotelu “Boka”, u apartmanu broj 10 koji se čuvao za njih.  Onda, 1962. godine dolaze u Herceg Novi sa namjerom da tu i ostanu, kazala je Kosović i dodala da ih je sačekalo iznenađenje jer od Opštine dobijaju  zemljište na najljepšem  mjestu, na Toploj 1 da grade kuću.

-Andrić angažuje arhitektu, svog prijatelja, Vojislava Đokića da napravi projekat za kuću, a desna ruka u svemu tome bila mu je gospođa Milica Babić. Sagradili su dosta jednostavnu, skromnu kuću, koja nije velika po gabaritima, nekih  šezdesetak kvadrata je u osnovi, odnosno 120 ukupno i mješavina je bokeškog i bosanskog stila gradnje. Gospođa Babić željela je da ima neke tipične odlike te bosanske arhitekture pa imamo te unutrašnje drvene stepenice, odnosno basamake. Imamo jedan lijep volat na ulaznoj terasi, krov na četiri vode, a sa druge strane imamo direktni ulaz u dnevnu sobu i trpezariju, sa predivnim pogledom, pogotovu prije 60 godina, koji je tada bio, onako, fascinantan. Imali su direktan pogled na ulaz u zaliv, poluostrvo Lušticu, luku Škver, spoj Boke i Bosne i Hercegovine na jednom predivnom mjestu u Herceg Novom, kaže Kosović.

Ljubav Iva Andrića i Milice Babić prema ovom gradu nije bila nova, za njih je Herceg Novi bio savršeno mjesto zbog mora i blage mediteranske klime, ljekovite vode i blata u Igalu što je bilo važno za Milicu koja je bolovala od artritisa.

Milica Babić, prva srpska kostimografkinja, ostvareni umjetnik i žena koja je vozila automobil i govorila strane jezike, bila je nevjerovatna dama koja je željela da njen dom na primorju bude što skromniji i jednostavniji, ali ukrašen upečatljivim detaljima bosanske arhitekture. Ivo je Milicu volio i čekao trideset godina i priznao je da je ona bila Jelena žena koje nema, žena koja je dala smisao njegovom životu, i bila njegovo nadahnuće i inspiracija.

-Milica Babić je jedna nevjerovatna dama, neko ko je išao rame uz rame sa Ivom Andrićem. Bila je zvanični kostimograf Narodnog pozorišta u Beogradu od 1931. Do 1963. godine, dakle jedna ostvarena umjetnica i ona je željela da njen dom na primorju bude što skromniji, što jednostavniji i skriveniji od ljudi i ulice, a kako je i sama bila iz Bosne, iz Šamca, željela je da njen dom krase upečatljivi detalji bosanske arhitekture, što je i vidljivo kada se uđe. Nešto što je možda najznačajnije i što treba istaći o kući jeste to da je i sam Andrić često znao da kaže da je on sa svojom suprugom proveo tu najljepše godine svog života. Istina, ne dugo, na žalost samo pet godina, zato što je 28. .marta 1968. godine Milica preminula od srčanog udara baš u svojoj voljenoj bašti koju je toliko njegovala, gajila i voljela, među cvijećem u 59. godini.

Kuća Iva Andrića bila je puna prijatelja i lijepih uspomena, mjesto okupljanja brojnih prijatelja sa cijelog Balkana. Među njima  su bili Zuko Džumhur, Stevan Raičković, Mihajlo Lalić, Vojo Stanić, Desanka Maksimović, Branko Ćopić i mnogi drugi. Ovdje je dolazila Šveđanka Gun Bergman, koja je Andrićeva djela  „Na Drini ćuprija“, „Travničku hroniku“, „Prokletu avliju“ i druga djela prevela  na švedski jezik. Andrić je u ovoj kući počeo pisati „Omer-pašu Latasa“, „Znakove pored puta“ koje je pisao čitavog života i zbirku pripovedaka „Kuća na osami“, navodi Kosović.

– Herceg Novi je mnogim umjetnicima bio inspiracija, vjerovatno da je i Andriću, mada je on često znao da kaže da u Herceg Novom ne može puno da stvara i piše zato što je tu sve tako lijepo i prosto mu oduzima pažnju da nije mogao toliko mnogo da se koncentriše, ali svakako da mu je bio izvor inspiracije, kaže Kosović.

Nakon što je kuća prošla kroz različite namjene, uključujući vrtić, muzičku školu i restoran, prije četiri godine postala je muzej i centar kulturnih dešavanja u Herceg Novom. Posjetioci danas mogu vidjeti Andrićev originalni namještaj, trpezarijski sto, krevet, baštensku stolicu, ogledalo, Andrićeve lične predmete, lule, fotografije, repliku Nobelove nagrade, kao i čuti inspirativne priče o njegovom životu u Herceg Novom.

-Kuća je prošla cijeli jedan krug namjena. Nakon 28. marta 1968. godine kada je Milica na žalost preminula od srčanog udara baš u svojoj bašti koju je toliko njegovala, gajila i voljela, tačnije, među cvijećem u samo 59.godini, tako da je Andrić sa smrću svoje supruge zauvjek napustio  kuću u Herceg Novom i  poklanja je mlađoj sestri svoje supruge, Danki Zajcev. Opština Herceg Novi je kasnije otkupila kuću od  nasljednika, porodice Zajcev. Kuća je bila pretvorena u vrtić i novski mališani su imali privilegiju da odrastaju u kući jednog nobelovca  do zemljotresa 1979. godine. Kuća jeste oštećena u zemljotresu ali nije stradala tako da je sanirana i poslije jedan kraći period u nju je bila useljena Muzička škola, da bi se 1980. godine otvoreio  Klub kniževnika. Kuća je data pod rentu i duži vremenski period bila je  restoran. Tokom 2018. godine naša  opština je pokrenula jedan vrijedan projekat, da se kuća obnovi, da joj se promijeni namjena da postane muzej, što je zvanično i postao, 10.aprila 2020.godine, navodi Kosović.

U Kući nobelovca organizuje se  bogat kulturni program, uključujući izložbe, književne večeri, filmske projekcije, predstave i predavanja. Andrić je bio diplomata, a u njegovoj kući je sada svečani salon predsjednika Opštine Herceg Novi u koji dolaze diplomate iz čitavog svijeta, čime je na neki način nastavljen i Andrićev diplomatski život. Tokom ljeta, posjetioci mogu uživati u promocijama knjiga, poetskim večerima i projekcijama domaćih, evropskih i svjetskih  filmova. Muzej takođe privlači posjetioce iz cijelog svijeta, uključujući učenike iz Crne Gore i Republike Srpske.

-Mi se trudimo i znamo koliki  značaj kuća nobelovca Iva Andrića, ima za Herceg Novi, tako da se trudimo da budemo na nivou zadataka. Prvo, naši posjetioci kada dođu mogu naravno da pogledaju sve to što ima kod nas u muzeju, ali i da čuju tu lijepu priču, akcenat je zapravo na toj lijepoj priči i tim godinama koje je Ivo Andrić proživio sa svojom suprugom, za koje je govorio da su najljepše u njihovom životu. Što se samih programa tiče, trudimo se da budemo na nivou zadatka  tako da ponudimo, onako jedan širok spektar programa, navodi Kosović.

O tim njihovim divnim godinama i danas se pišu i pričaju priče, objavljuju knjige, igraju predstave, održavaju predavanja. “Jednu ljubavnu priču, Milica i Ivo” zasnovanu na Andrićevim djelima „Jelena žena koje nema“, „Znakovi pored puta“, kao i zapisima o Herceg Novom i pismima koja je Ivo slao Milici, ženi koju je čekao skoro trideset godina, u dramski tekst je pretočila autorka Vitka Vujnović, a izveli Dejan Đonović i Lidija Petrone uz originalnu muziku Bosiljke Kulišić i Nikolasa Morete. Predstavu će u bašti Kuće Andrića ponovo igrati 20. avgusta. Prije nekoliko dana, na istom mjestu promovisana je knjiga „Ko je bio Ivo Andrić“ autorke Žanete Đukić Perišić, koja je dugo istraživala Andrićev život. U ovoj knjizi predstavila je izbor autentičnih sjećanja na Iva Andrića njegovih školskih drugova, prijatelja, pisaca, diplomata, susjeda, rođaka, političara, poznanika. Još jedno zanimljivo  književno veče biće priređeno 20. jula. To je promocija knjige Predraga Savića, “Tajna ispod mrtve mačke” u kojoj on opisuje opet život Iva Andrića, sa neke drugačije strane, najviše se bazirajući na njegov život poslije Drugog svjetskog rata i otkriva neke nepoznanice o Andriću. Viši kustos Memorijalnog muzeja rodne kuće Iva Andrića iz Travnika, Enes Škrgo 28.jula održaće u bašti Kuće nobelovca jedno interesantno predavanje o Andrićevim pismima. Za posjetu Kući Iva Andrića i programe koji se u njoj organizuju vlada veliko interesovanje.

– Veoma je veliko intersovanje, na naše veliko zadovoljstvo. Moram da naglasim da mi imamo lijepu saradnju sa školama širom Crne Gore, a i Republike Srpske, dolaze nam  đaci iz Trebinja, tako da smo u dosta škola uključeni u program ekskurzija, što nas posebno raduje. Baš juče nam je bio jedan gospodin iz Kostarike, imali smo posjetioce iz Perua, Argentine, SAD, Rusije, Kazahstana, možemo reći da zaista imamo posjetioce iz cijelog svijeta. Naravno, najveći broj posjeta imamo iz zemalja okruženja, prvenstveno iz Srbije, Republike Srpske, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, ali dolaze nam i turisti iz Engleske, Francuske, Njemačke i cijele Evrope, tako da imamo veliki broj posjeta širom zemljinog šara, kaže Kosović.

Život Andrića u Herceg Novom prate lijepe priče. Ljudi koji su ih poznavali govore o njima sa osmjehom i velikim poštovanjem.

-Brojne su priče o Andriću, jedna posljednja koju sam ja čula od gospođe Sonje, koja je bila djevojčurak u to vrijeme i radila je u prodavnici bombona koja je radila preko puta današnje Gradske kafane. Andrić je svakodnevno tuda prolazio i šetao i često bi došao da samelje prženu kafu kod njih jer su oni imali veliki mlin za mljevenje kafe. Gospođa Sonja je bila fascinirana koliko je on bio jedan topao, divan i nesebičan čovjek i kad bi mašina prešla malo preko pola, kad bi se samljelo malo preko pola kafe koju je donio, on bi je zaustavio i rekao “ostatak je za vas da se počastite.” Eto, ona ga tako pamti, kao jednog divnog gospodina, nesebičnog. Brojne su priče o Andriću, o tome kako je volio svoju smokvu, kako je volio da je gaji i često je znao i da se sakrije na nju kada je video neke neželjene goste, a sigurno je da su mu ljudi dosađivali često. Tu su i priče o tome koliko je volio da se druži sa gospodinom Stanićem, njegovom suprugom Nadom, o tome koliko je bio skroman,  nenametljiv, nezamjerljiv, ustvari, jedan veliki čovjek kao što su valjda svi veliki i  ostvareni ljudi. Najviše nam ljudi o tome govore, potvrdila je Kosović.

Knjiga utisaka u Kući Iva Andrića je ispunjena posebnim impresijama.

-Naša knjiga utisaka je jedna priča za sebe, kako je u našoj kući svečani kabinet predsjednika opštine imamo često posjete diplomata tako da imamo njihove utiske, zatim utiske brojne djece koja dođu u okviru ekskurzija, imamo interesantnih crteža dječice koja su dosta mala i koja ostave u formi crteža neke svoje utiske o kući. U posjeti su nam bile mnoge osobe iz oblasti kulture, politike, diplomatije. Bio nam je gospodin Matija Bećković i ostavio divnu posvetu, bili su razni književnici i upisali se u knjigu utisaka koja je naše parvo malo blago.

Kuća Ive Andrića u Herceg Novom nije samo arhitektonski biser već i simbol ljubavi, kulture, umjetnosti, povezivanja sa svijetom.. Jednostavnost i skromnost njihovog doma odražavaju duh velikog pisca i njegove supruge, dok bogat kulturni program čuva sjećanje na njihovu ljubav i prijateljstva. Posjeta ovoj kući pruža jedinstveni uvid u život jednog od najvećih pisaca našeg vremena i inspiraciju koju je pronašao u Herceg Novom.