Postumno objavljena zbirka priča „Novska čudesa“ hercenovskog književnika Rastka Jovetića, predstavljena je sinoć brojnoj čitalačkoj publici u bašti Kući nobelovca Iva Andrića.
Knjiga je objavljena kao 27. u ediciji „Bokeljologija“ hercegnovske Knjižare So, nakon što je do rukopisa došao urednik izdavačke djelatnosti, pisac i knjižar Nikola Malović. Kako je istakao, riječ je o učenom piscu, čije priče neće nikoga ostaviti ravnodušnim.
-Da nisam prije nekih dvadesetak godina pročitao knjigu „Velje jade“ pokojnog Rastka Jovetića, ja zapravo ne bih znao kakvu smo mi književnu veličinu imali u Herceg Novom. Onda sam prije nekih šest mjeseci došao u posjed rukopisa „Novskih čudesa“ i uvjerio se da, ako nije Rastko Jovetić u tim čudesima bolji, svakako nije gori od „Veljih jada“. Te priče, a ima ih 43, pune su obrta i u zbirci su ostale samo one koje prelaze književni cenzus. Rastko Jovetić je, kako ga je nazvao recenzent Đorđe Malavrazić, „poeta doctus“, i svako ko bude pročitao dvije ili tri priče a ne cijelo libro, ustanoviće zapravo kako mi ovdje imamo posla sa vrlo obrazovanim književnikom koji nas na mnogim ravnima usrećuje i vodi priče čija se radnja dešava u Herceg Novom, u zaleđu, na poluostrvu Luštica… Dešavaju se i u svijetu, a istorijski priče su smještene i u doba turske vlasti, i u doba mletačke vlasti, u doba kraljevine i u moderno doba, tako da neće biti onoga ko će biti ravnodušan kad bude otvorio „Novska čudesa“ Rastka Jovetića.
Knjiga „Novska čudesa“ je svojevrsna riznica neobičnih likova i priča, koja je pisana da traje dugo.
Svaka priča je interesantnija od one druge i uvijek na kraju bude neki obrt. Bude tu raznih likova – kaluđera, trgovaca, ubica, kurvi, bude onih koji igraju briškulu, onih koji piju, jednostavno to je jedna razuzdana galerija likova, gotovo kao sa slika Voja Stanića, pa je zato i naslovna strana takva. Ali, ovo je knjiga pisana i pravljena da traje dugo, jer kad vi u neku knjigu uložite dosta vremena, onda ona i dugo traje. Ako vi napišete knjigu za dva mjeseca ona će i trajati toliko koliko obično traju romani ove „voditeljske književnosti“, znaće čitaoci na šta mislim, jer se te knjige ne potražuju dugo nakon promocija. Želim da vjerujem da mi danas udahnjujemo duh životni u „Novska čudesa“ koja će, želim da vjerujem, trajati decenijama a ne samo ovoga ljeta, poručio je Malović.
Ovo je prvi put da se u rodnom gradu na ovaj način predstavlja Rastko Jovetić, čija je knjiga kratkih priča „Novska čudesa“ i kao predmet pravo umetničko delo, kazao je recenzent, teoretičar medija Đorđe Malavrazić, istakavši da je reprodukcija slike Voja Stanića prikladno izabrana za naslovnu stranu jer je sa sadržajem knjige povezuje isti duh.
-Kao što je Vojo Stanić slikao Herceg Novi začudno, blago ironično i humorno, tako su i Jovetićevi junaci iz bokokotorskog, najviše 17. i 18. veka, mada ima i starijih priča, portretisani sa velikom merom začudnosti, blage ironije i humora. Da bi do davne prošlosti dosegao, Rasto je izabrao oblik jezika koji se nekad govorio u staroj Crnoj Gori i na primorju, ali je taj jezik još živ, i poznat i prisan novim generacijama. Ovde je taj jezik glavni junak kratkih priča i deluje kao nekakav prerano napušteni rudnik čija bogatstva nisu iscrpljena, pa se sada na stranama ove knjige vade iznova, prerađuju i prekivaju u razne savremene alate i nakite. Taj jezik samo još više povećava zanimljivost priča Rastka Jovetića, a on je za svoje pripovedanje izabrao literarni oblik kaže – imitacije usmenog pripovedanja običnih ljudi iz naroda, da bi na pravi način oslikao Herceg Novi iz doba legendi i čudesa. Izgleda po svemu tome kao da su Rastkove kratke priče od jednoga liva, da su potpuno obuzete jednim procesom arhaizacije. Međutim, one su suštinski prožete i duhom inovacije , ali nenaglašeno, tako da to čitalac sam mora da otkrije, poručio je Malavrazić.
Na promociji su govorili i supruga i sin Rastka Jovetića, Biserka Švarc i Nikola Jovetić.
