Ministarstvo kulture i medija donijelo je smjernice i preporuke za medije koje se odnose na način na koji treba da izvještavaju o slučaju masovnog ubistva na Cetinju i drugim sličnim događajima u kojima je više osoba nasilno stradalo.
Iz tog Vladinog resora saopštili su da je dokument sa smjernicama i preporukama u kriznim situacijama pripremio stručni tim psihijatara i psihologa Crne Gore, po ugledu na međunarodnu praksu i standarde.
U dokumentu se navodi da masovno nasilje tog tipa ne pogađa samo pojedince i njihove porodice, već predstavlja i javnozdravstveni problem.
Ističe se da medijsko izvještavanje o takvim događajima nosi dodatnu težinu, jer veoma lako može da pokrene vrlo intenzivna osjećanja kod građana, unese dodatni nemir, ili pokrene nove događaje nasilja.
-Senzacionalizam u izvještavanju, korišćenje neadekvatnog rječnika, kao i simplifikacija uzroka ili okolnosti nasilja mogu doprinijeti širenju panike i dezinformacija i dodatno narušiti zdravlje onih koji su direktno doživjeli traumu, ali i svih ostalih koji su indirektno pogođeni, piše u dokumentu.
Navodi se da su smjernice za etičko medijsko izveštavanje pripremljene po uzoru na relevantne svjetske protokole ovog tipa.
-Cilj smjernica je da pomognu novinarima da kroz rad doprinesu adekvatnom razumevanju složenosti nasilja i traume, uključujući i nasilje vatrenim oružjem, i da djeluju preventivno, doprinoseći podizanju svjesnosti o suštini problema, unapređenju znanja i podsticanju odgovornog prisupa događajima sa visokim traumatizujućim potencijalom.
Istraživanja pokazuju da načini na koji mediji izvještavaju o masovnim pucnjavama mogu doprinijeti takozvanom “zaraznom” ponašanju, odnosno pokušajima pojedinaca da nasilje vatrenim oružjem imitiraju, dok odgovorno izvještavanje može smanjiti te rizike, piše u dokumentu.
-Većina ljudi koji žive sa poremećajima mentalnog zdravlja nisu nasilni. Dodatno, kod onih osoba koje su najčešće počinioci masovnog nasilja vatrenim oružjem u najvećem broju slučajeva nisu formalno ustanovljeni ozbiljni poremećaji mentalnog zdravlja, piše u dokumentu.
Odgovorno izvještavanje o masovnim pucnjavama, kako se ističe, može edukovati javnost i smanjiti rizik od budućeg nasilja.
U dokumentu sa smjernicama se navodi da način na koji mediji izvještavaju o nasilju, bilo da se radi o masovnom nasilju, nasilju u porodici, samoubistvima ili ubistvima, može značajno uticati na sve građane koji te medije prate.
Preporučuje se da u medijskom izvještavanju, dok je postupak u toku, ne bi treba otkrivati identitet preživjelih, žrtava ili članova njihovih porodica, kao ni detalje koji bi mogli uputiti na njihov identitet, uključujući i fotografije mjesta/zgrade/kuće gde se nasilje desilo.
Ovo je, kako se ističe, pogotovo važno kada je riječ o maloljetnoj djeci.
“Potrebno je na minimum smanjiti izvještavanje o počiniocima, kako se drugi ne bi identifikovali s njima, ili bili inspirisani njima”, piše u dokumentu.
Jedna od preporuka je da medijski izvještaji ne bi smjeli da sadrže informacije kojima bi se čin nasilja mogao opravdati spoljašnjim okolnostima, ili ličnim osobinama nasilnika – siromaštvo, ostanak bez posla, poremećaji mentalnog zdravlja, upotreba alkohola i psihoaktivnih supstanci.
-Masovno nasilje najčešće nije odraz mentalne bolesti počinioca – predstavljajući počinioce nasilja kao mentalno oboljele osobe, mediji mogu uticati na stvaranje pogrešne slike o počiniocu, dok istovremeno neopravdano stigmatizuju osobe koje žive sa poremećajima mentalnog zdravlja, i u velikoj većini slučajeva nijesu nasilne, piše u dokumentu.
Navodi se da je potrebno izbjegavati stavljanje fotografija počinitelja nasilja i žrtava jednu pored druge.
Jedna od preporuka je da generalno ne treba koristiti fotografije žrtava, preživjelih, počinilaca nasilja i njima bliskih osoba sa profila na društvenim mrežama.
-Pored toga što na taj način dodatno viktimizujemo preživjele, time se otkriva njihov identitet, čime se i članovi njihovih porodica, a posebno djeca, dodatno viktimizuju, dodaje se u dokumentu.
Kako se navodi, objavljivanje fotografija sa društvenih mreža, kada se radi o počiniocima nasilja, može podstaći i dalje nasilje i dovesti u opasnost članove njihovih porodica i izložiti ih prijetnjama i osvetničkom ponašanju i van društvenih mreža.
-Fotografije počinilaca mogu se, pak, objaviti, u situacijama u kojima policija i dalje traga za njima”, piše u dokumentu sa preporukama i smjernicima medijima.
Ističe se da je izuzetno značajno da mediji ne pojednostavljuju i ne senzacionalizuju incident nasilja, jer se time mogu ohrabriti ljudi koji bi ponovili takvo ponašanje i koji traže “slavu” i ozloglašenost.
Navodi se da se posebna pažnja mora posvetiti izvještavanju o nasilju u specifičnim zajednicama, kako bi se izbjeglo obilježavanje tih zajedinica u kojima se incident dogodio, kao i stigmatizacija žrtava ili potencijalnih žrtava počinioca nasilja.
-Treba podstaći izvještavanje na način da se zajednice, građani i cjelokupna država mobilišu za podršku žrtvama i spriječe budući incidenti masovnih pucnjava i drugih masovnih zločina, ističe se u dokumentu.
Mora se imati na umu da su cijela javnost, zajednice i porodice, pa i porodice počinilaca nasilja, duboko pogođeni i traumatizovani incidentom.
Navodi se da loše medijsko izvještavanje može provocirati incidente kopiranja od ljudi koji počinioce nasilja mogu percipirati kao svoje uzore ili heroje, kao i da može dodatno traumatizovati preživjele, porodice i zajednice.
-Loše medijsko izvještavanje može povećati predrasude i stigmatizaciju prema ljudima koji žive sa poremećajima mentalnog zdravlja, kao i odvratiti osobe koje imaju poremećaj mentalnog zdravlja od potraživanja ili prhvatanja stučne pomoći, piše u dokumentu.
U dokumentu sa preporukama medijima se ističe da dobro medijsko izvještavanje može edukovati javnost na poštujući i etičan način, koji štiti dostojanstvo žrtava nasilja, kao i pružiti utjehu preživjelima, porodicama i zajednicama, uključujući i porodice počinilaca.
-Dobro medijsko izvještavanje može ohrabriti građane da potraže pomoć i podršku za sebe ili druge koji bi mogli biti pod povećanim rizikom od nasilja, ili u povišenom stresu zbog preživljenog nasilja, navodi se u preporukama.
