Sinoć je u prostorijama hercegnovskog ogranka Matice crnogorske zanimljivo predavanje o najstarijoj pismenosti u Crnoj Gori – od prvog do devetog vijeka, održao crnogorski istoričar Vukota Vukotić.
Najstarije ilirsko stanovništvo nije imalo svoj sistem pisma, a ni prve grčke kolonije na Jadranskoj obali nisu ostavile velike tragove, tako da prve tragove pismenosti možemo tražiti od prvog vijeka , to jest od nastanka grada Duklje, negdje između 20. i 50. godine naše ere.
Vukotić je istakao da povod predstavljanja korjena naše pismenosti u prvih devet vijekova naše ere leži u činjenici da je ta tema do sada slabo bila proučavana.
-Kod nas postoji jako malo radova o tome. Kada sam radio istraživanje za ovu temu ja sam zaista bio zapanjen da mi zapravo tako malo znamo o periodu koji je skoro pa jedan cijeli milenijum, to je punih devet vijekova. Sa druge strane opet vidim da nije baš da ne postoje primjeri književnosti iz toga doba, već se jednostavno odnosimo vrlo maćehinski prema tome, kao da se odričemo svih tih stvari koje su itekako bile značajne i koje su itekako obilježile naš ovaj prostor. Zbog toga sam i krenuo u cijelo ovo istraživanje i to me vuklo dalje i dalje, i zaista sam došao do, za mene jako fascinantnih rezultata, a nadam se da je tako bilo i za sve koji su večeras imali priliku da čuju nešto što se vrlo rijetko sreće u našoj literaturi i što vrlo teško može da se pronađe čak kod malo boljih poznavalaca svih tih prilika, jer je jednostavno ta tema uvijek bila preskakana. Čak u svim standardnim izvorima vi ćete naći da pismenost sa ovih prostora kreće od tog devetog vijeka pa nadalje, međutim, kao što sam rekao, odičemo se skoro cijelog milenijuma naše prošlosti, a zaista nema potrebe.
Vukotić je istakao da je Herceg Novi, zbog svoje pozicije i istorije, pravo mjesto za upoznavanje sa korjenima pismenosti na ovim prostorima, te da prve tragove naše pismenosti moramo tražiti jednako u hrišćanskoj kao i u paganskoj tradiciji.
-Naišli smo na zaista različite primjere pismenosti, mada sam uzeo upravo pismenost kao zapravo najširu odrednicu. Ponekad jednostavno nije dovoljno reći književnost. Zapravo se književnost tu uspostavlja kao mnogo uži izraz koji ne bi bio adekvatan, jer mi ovdje govorimo o jako davnom periodu, to je bukvalno prije dvije hiljade godina. Samim tim jeste zaista malo ostataka te pismenosti, međutim kada uzmete i toponomastiku, kada uzmete stragistiku, kada uzmete brojne kamene izvore – nadgrobne spomenike, već se polako stvara jedna potpuno nova slika. Samim tim meni je bilo jako fascinantno i to sam se zaista trudio da istaknem večeras, koliko je naš prostor u svih tih devet vjekova bio jako snažno hristijanizovan. Balkan je bio žarište crkve, bio je most između istoka i zapada, bio je sredina tog Rimskog carstva i stalno se nešto dešavalo. Možda smo u Herceg Novo mi na najboljem mjestu na kome i treba da pričamo tu priču, jer upravo ovuda vode ti stari putevi. Pored toga vidio sam da tu postoje neki tragovi pismenosti koja nije bila hrišćanska, bila je paganska i to je bio izraz jednog vremena, jednoga doba, ali sve se to valja spomenuti i jednostavno otrgnuti od zaborava, poručio je Vukotić.
O tragovima pisane riječi u to doba na prostoru Crne Gore svjedoče brojni epigrafski spomenici koji su sačuvani do danas. Samo na području Duklje pronađeno je 26 ovakvih natpisa. Sve to predstavlja očigledan i neoboriv dokaz o živosti i kulturnom napretku ovog kraja po dolasku Rimljana, a njen uspon poklapa se sa pojavom hrišćanstva, jer je bila nezaobilazna stanica na putu Apostola, čulo se, između ostalog, na predavanju “O najstarijoj pismenosti u Crnoj Gori – od prvog do devetog vijeka”.
Devetoro prisutnih ???