U susret jubileju 200 godina hrama Polaganja rize Presvete Bogorodice u Bijeloj održano je predavanje Testamenti i zadužbine Herceg Novog i Bijele, publicista Gorana Komara i Nebojše Raša.
Crkva Polaganja Rize Presvete Bogorodice u Bijeloj nije imala ktitora već su je gradili Bijeljani ljubavlju, u skladu sa mogućnostima, na korist duše. Arhivske građe nema, a sačuvana je apsida iz 10.vijeka prije Svetosavske episkopije u Draču i freske i 13.vijeka kao i Pomenik u kome su imena brojnih priložnika, objašnjava Drago Šerović iz Odbora za proslavu jubileja.
-Porodica Gligorija Gliga Malovića, Spiridona Spira Malovića, Vuka Šerovića, Sava Jošerovića i Luke Želalića i ostalih navedenih lica za koje je crkva obavezna da svake godine da tri zaupokojene liturgije sa prekadnjom pred prijestolom i ikonom Hristovom, pomenuvši pokojnike kako slijedi, radi njihovih velikih dobročinstava koja su učinili za života ili oporukom zavještali crkvama, kaže Šerović.
Pored kolektivnog ktitorstva značajno je i pojedinačno, Herceg Vlatka posljednjeg gospodara Hercegovine prije njenog pada pod Turke. On je podigao crkvu Sv. Arhiđakona Stefana na donjem gradskom trgu, koja je djelimično sagrađena na temeljima današnje crkve Sv. Jeronima uz pomoć Dubrovačke republike, navodi publicista, Goran Komar.
-Vrlo je neobična odluka dubrovačkih vlasti, dubrovačke vlastele da u potpunosti finansira gradnju Vlatkove crkve u Herceg Novom i da čak izađe u susret jednom njegovom naknadnom zahtjevu da se prošire gabariti i na tom mjestu izgradi veća crkva. Ono što definitivno znamo je da je ta crkva zamišljena kao grobljanska crkva, Kosača Herceg Vlatko je planira kao grobljanska crkvu.
Najveći broj zadužbinara u odnosu na broj stanovnika je na Podima. Među njima su Leso i Jovan Pavković, Gligor Petrović, braća Rusović, navodi publicista, Nebojša Rašo.
-Prosvećenje je vjerovatno u tom vijeku uzelo zamah zbog želje za prosvjetom i borbe za srpski jezik. Mnogi su Novljani osjetili tu potrebu. Interesantno je da ni Austrija na početku svoje vladavine nije previše ulagala u školstvo, a pogotovo Venecija. Imamo samo pomena o nekim malim školama i Novljani nisu htjeli da čekaju državu, pogotovu što su one škole koje su oni osnivali bile na italijanskom jeziku. U to doba i pomorci i trgovci počinju da ostavljaju značajna sredstva za gradnju škola, tvrdi Rašo.
Zadužbinarstvo je bila u većoj mjeri odlika ranijih vremena, ljudi posvećenih arhitekturi duše, rad dvojice publicista koji to vrijeme osvjetljava izuzetno je značajan i vrijedan pažnje, zaključio je Šerović
