Deveto veče 11. trga od ćirilice na temu „Progovori da vidim ko si – radionica za razvijanje usmenog izraza kod mladih“, održano je 23. avgusta u kući Iva Andrića na Toploj.
Riječ kao način i jezik kao oruđe izražavanja otkrivaju identitet čovjeka. Čovjek postoji na temelju riječi i kao biće koje se izražava. Na to ukazuje Sveto Pismo u prologu: „U početku bješe Logos“, Smisao, Riječ, Stvaranje. Biblijska Riječ kao način na koji je Bog izrazio i neprekidno izražava svoj odnos sa stvaranjem, tvorevinom i čovjekom, ukazuje na predanje koje je Božijim stvaralačkim Logosom utkano u ljudsku prirodu kao način na koji čovjek ubuduće ide ka svom vječnom naznačenju.
Čovjek je u prenosnom, ikoničnom smislu izraz i riječ, i putem svog usmenog izražavanja otkriva perspektivu svog postojanja pred Bogom, svijetom i bližnjima. Ljudski govor otkriva čovjeka u onoj mjeri koliko čovjek to dopušta ili ne dopušta, i u tom otkrivanju ili neotkrivanju leži i gradi se smisao i ljudska sudbina i njegovo krajnje odredište, istakao je u uvodnom slovu Sveštenik Zoran Miljanić i dodao da bi ključna rečenica u ljudskom žitiju glasila: Način na koji čovjek sebe predstavlja određuje njegov krajnji cilj. Drugim riječima, činjenice i argumenti u ljudskom životu igraju ulogu isključivo i samo kroz način kako ih čovjek interpretira pred Bogom, svijetom i čovjekom.
Bosiljčić je ukazao na metode i praksu kao načine kojima čovjek razvija svoj usmeni izraz, a potom kako učestvuje u socio-kulturnom prostoru zajednice.
U vremenima u kojima živi, čovjek postepeno njeguje ili ne kulturu govora, načine izražavanja kako bi se autentično predstavio pred svijetom.
Govor počinje artikulacijom, jasnim glasom i stavom. Akcentuacija je takođe bitan faktor u predanju smisla onoga šta je rečeno i izgovoreno. Čovjek je takođe čulno biće, primjećuje i usvaja ono što na prvi pogled vidi, pa je stoga prvi utisak važan faktor u formiranju stava o nekome ili nečemu.
Da bi se predstavio, čovjek treba da usvoji određena pravila kulture govora kao indikatore koji pomažu da se jasno predstavi i izrazi pa je neophodno naučiti i izvježbati stav govora. Prema primjeru Demostena, Bosiljčić je naglasio da govorništvo nije prirodna datost već da se kroz trudoljublje formira i izražava. Govor je vježba, artikulacija je vježba, akcentuacija je vježba, trema se ne primjećuje u nastupu govornika osim ukoliko govornika ne oda neverbalna komunikacija. Zauzeti neverbalni stav na ispravan način, gestikulirati sa mjerom i ukusom sve je to vježba i taktika koja se treba njegovati u današnje vrijeme.
U vremenima u kojim živimo, u protoku tržišta i ekonomije pa i kulture, u sveukupnosti socio-kulturnog prostora ljudske zajednice, ako se čovjek autentično ne izrazi, a da pritom ne mislimo na spontanu autentičnost, već na jasno definisan stav – taktičnost, on bez obzira na znanje i stručnost vjerovatno neće dobiti priliku da se ostvari u nekoj, recimo, poslovnoj prilici. Dakle, bitan je stav ili način na koji se čovjek od struke predstavlja, a potom dolaze prilike i ostvarenja. Takva su pravila današnjeg doba.
Trudoljublje nikad nije uzaludno. Čovjek i pred licem Božijim zauzima načine pristupa i izražaja, s tom izuzetnom razlikom, što pred Bogom važe drugačija pravila od svagdašnjeg svijeta. Ovo vrlo inspirativno predavanje g. Bosiljčića nastavilo se kroz duhovite razgovore na istu temu i dovelo do zaključka da se kreativne radionice ovoga tipa treba što češće praktikovati i uvrstiti u edukativne agende obrazovnih institucija, kao metode razvijanja usmenog izražavanja kod mladih, smatraju organizatori.
Izvor: SPCO Topaljsko-hercegnovska
