Poznati grčki pjevač i gitarista Jorgos Dalaras veliki koncert u okviru 18. Gitar art festivala, umjesto na Kanli kuli, održaće večeras, 14. septembra u Domu kulture u Bijeloj. Prvi put u našoj zemlji nastupiće kultni umjetnik poznat po autentičnom zvuku, koji je uz veliki trud gradio godinama. Na večerašnjem koncertu Dalares će predstaviti svoje najveće hitove, rebetiku kao grčku tradicionalnu muziku i sve što je kao promjenu donio sa njom. Bez obzira na promjenu lokacije zbog najavljenih loših vremenskih uslova, publiku očekuje spektakl.
Volite muziku, svirate razne žanrove i instrumente, kako definišete muziku?
Ljudi me često pitaju kako bi izgledao moj život bez muzike. A kada kažem muzika, ne mislim toliko na koncerte, turneje, albume, na stvari koje su očigledne i glamurozne za mnoge. Ovdje prije svega mislim na strast prema instrumentima i njihovim specifičnim zvucima. Znam da bi bilo nemoguće da živim i preživim bez muzike. Iako sam dovoljno jak i živio sam „zdravim“ životom, ne bih mogao da nastavim bez stalne okupacije muzikom, bez svakodnevnog proučavanja muzike. Jer u muzici nema granica. I kad god bi mi se učinilo da postoje granice, uvek sam pokušavao da ih prevaziđem. Ne iz egoizma ili arogancije, već iz unutrašnje potrebe da još bolje upoznam muziku i sve njene aspekte. Zato i dalje učim. Muzika su naša sjećanja, naše okupljanje kroz zajedničke doživljaje, muzika su zvuci, otvoren prozor za svjež vazduh, a svima nam treba svjež vazduh…
Po prvi put dolazite u Crnu Goru, publika u Srbiji vas je već nekoliko puta slušala, šta očekujete u Herceg Novom?
Zaista, prvi put posjećujem Crnu Goru i zaista sam srećan što ću upoznati mnoge naše prijatelje tamo, po porukama koje primamo. Ono što očekujem je da ću uspeti da prenesem našoj publici, koja će nas počastvovati svojim prisustvom, sve emocije koje naše pjesme posjeduju i bude u ljudima. Očekujem radost, emocije i komunikaciju kroz pjesme. Takođe, radujem se što ću vas čuti kako pjevamo zajedno!
Djelite i vrlo dobro osjećate i razumijete sudbinu balkanskih naroda, sudbinu raseljenih, kako vidite budućnost ovog regiona?
Sjećam se jedne fraze koja je povezana sa širim balkanskim regionom: „Magacin baruta u Evropi“. Mislim da su već godinama napravljeni koraci, i mnogi od njih su bili prilično ozbiljni. Neki naprijed, neki nazad. Balkanski narodi imaju zajednička iskustva, dijele istu istinu, uključujući radost i tugu. Pominjete sudbinu raseljenih. Ljudi iz ovog regiona su pogođeni time, biti izbjeglica je konstantna bol koja, bez obzira na to koliko godina prođe, ne nestaje. Budućnost naroda Balkana biće dobra samo ako budemo mogli da živimo u miru i fokusiramo se na potragu za mirom.
Sarađivali ste sa najvažnijim grčkim i svjetskim kompozitorima, od Mikisa Teodorakisa do Gorana Bregovića, od Stinga do Paka de Lusije. Kakvi su vaši utisci?
Imam osjećaj da se uvijek mogu uklopiti sa ljudima koje volim i cijenim, i saradnja sa njima ostavila je mnogo dragocjenih i voljenih uspomena. Spomenuli ste četiri imena, a naravno, tu je još mnogo više. Neki od njih su moji heroji iz detinjstva, kao što su Mikis Teodorakis i Pako de Lusija. Mikis, njegovo ogromno djelo, koje je raslo zajedno sa istorijom našeg naroda, ali je takođe „dodirnulo“ i mnoge druge civilizacije i narode. Moj voljeni Pako, njegova gitara, flamenko. Ne mogu da izbrojim koliko sam sati proveo sa svojom gitarom, i koliko „krvavih“ sola sam odsvirao, zbog njega. Sa Stingom sam se susreo na velikim koncertima posvećenim društvenoj svijesti, kao što je bio koncert Međunarodne amnestije u Atini. Nakon toga smo sarađivali i na studijskim snimanjima za album, kao i na još koncerata. Sting je svjetski građanin. A Goran Bregović, taj nevjerovatni Balkanac koji je tugu pretvorio u radost. Njegova iskustva i sjećanja prošla su kroz njegove pjesme. To je ono što mislim kada kažem da se uklapam sa nekim ljudima. Naša zajednička sjećanja i naš zajednički cilj, zajednička estetika. Zaista sam srećan zbog svojih saradnji.
Nastupali ste na svim važnim svjetskim scenama, od Njujorka do Kine. Koliko su ti koncerti različiti, koliko je različita reakcija publike, ili publika svuda prepoznaje muziku koja dolazi iz srca?
Koliko to može biti različito? U trenutku kada počnem da analiziram moguće razlike, sjećanja na koncerte u Njujorku, Australiji, Norveškoj, Egiptu, Beogradu, svuda po svijetu pojavljuju se ispred mene. I prisiljen sam da se držim činjenica koje govore o nečemu što se uvijek dešava gdje god da sviramo – riječ je o intenzitetu opijenosti koji komunikacija pjesmama stvara. Kada slušaoci pokušavaju da nauče grčki jezik kako bi razumjeli značenje pjesme, ali i kada ne znaju, očarani su melodijom. To je moć muzike. Da ujedini ljude.
Muzika može biti nevjerovatan podsticaj i podrška, još uvijek se sjećam vašeg koncerta u Beogradu tokom bombardovanja, vjerujete li da muzika, ili umjetnost uopšte, može promijeniti ljude?
Volio bih da muzika može promijeniti svijet. Ali znam da definitivno može pomoći ljudima. Može utješiti ljude. A to je veoma važno. Pomenuli ste koncert u Beogradu u to vrijeme. Svirali smo na glavnom trgu. Tako smo se osjećali. Da moramo doći da podržimo ljude. Vidjeli smo ljude kako plaču jer su osjetili suštinu i istinu te podrške. Putovali smo u vrijeme opasnosti, kroz bombardovane, sravnjene pejzaže. Ali znali smo koliko ljudi u tom području svakodnevno suočava sa opasnošću i osjeća strah od smrti. Možete vrlo dobro razumjeti šta govorim. Osjetili smo smrt tada, nakon bombardovanja zgrade Televizije. Nekoliko sati ranije bio sam u toj zgradi na zakazanom intervjuu. Dakle, ne znam da li muzika i pjesme mogu promijeniti svijet, ali znam da sigurno mogu utješiti ljude i učiniti svijet malo boljim.
Izvodili ste i neke od naših tradicionalnih pjesama, vaša pjesma „Nemoj se ljutiti na mene, oko moje“ je omiljena. Šta još želite da istražite, komponujete, obradite, imajući u vidu da je muzičko blago Balkana gotovo beskonačno?
Ah! „Nemoj se ljutiti na mene, oko moje“ . Ovdje važi ono što smo ranije rekli, da muzika i pjesme ujedinjuju ljude gdje god da sviramo. Ovu pjesmu sam pjevao u Srbiji, oni su je učinili „svojom“. Ljudi je pjevaju u Finskoj, ili Izraelu, sa istom ljubavlju i istim emocijama. Moć pjesama i emocija koje te pjesme bude su očigledno zajedničke. Muzika Balkana je veoma posebna, zvuci trube su toliko zajednički za obje zemlje. Ono što sam želio je da napravim kompletan album sa narodnim pesmama. Vidjećemo…
Ljudi su imali neku vrstu muzike čak i pre nego što su počeli da govore, pre religije, politike… kako ocjenjujete današnju muzičku scenu na Balkanu? Kuda ide muzika?
Jedino muzika nikada nije iznevjerila ljude. Ljudi širom svijeta su razočarani politikom i političarima, ali nikada nisu bili razočarani u muziku. Naravno, to je tradicija i naslijeđe naših predaka, ali postoji toliko mnogo mladih umjetnika koji imaju bolje obrazovanje i vještine, ali ne uspjevaju uvijek da iskoriste okolnosti. Muzika i muzičari neće imati problema sve dok budu uvijek uspostavljali veze sa tradicijom, ne budu ignorisali ovo važno naslijeđe i budu se trudili da konstantno proučavaju muziku.
Jedan od vaših novijih projekata posvećen je velikom grčkom pjesniku Konstantinu Kavafiju – postoje li još neki pjesnici čija poezija zaslužuje muziku, da li poznajete nekoga ovdje?
Posebno sam zadovoljan zbog ovog pitanja. Znate, postavljanje Kavafija u muziku mora biti lišeno pretjerivanja. Nekoliko muzičara je željelo da unese zvuk u njegove „skupe“ riječi. Ne mislim da su svi pokušaji bili uspješni. Aleksandar Karozas se bavio time, posvetio se pjesnikovom djelu punih 25 godina. On je napravio životnu svrhu od te posvećenosti Kavafiju. Posebno mi je čast što sam pjevao te riječi „obučene“ u Aleksandrovu muziku i uz pratnju jednog od najvećih orkestara, Bečkog kamernog orkestra. Naravno, uopšteno, ne znam da li svi stihovi svih pjesnika treba da budu omuzikaljeni, jer to nije lak zadatak i trud ne donosi uvek srećan kraj… Na kraju krajeva, nisu svi pjesnici podobni da se njihove pjesme pretoče u muziku. Sa druge strane, ako kompozitor ne razumije značenje pjesama i ne analizira riječi do dubine, onda će rezultat biti prosječan i nepravedan prema poeziji.
Možete li nam reći više o vašoj saradnji sa Gitar Art Festivalom i značaju festivala?
Imam samo pozitivne utiske. Neću zaboraviti saradnju tokom Festivala sa velikim gitaristom Kostasom Kociolisom. Znate za moju veliku ljubav prema gitari, pa Festival koji se identifikuje sa mojim omiljenim žičanim instrumentom dobija poene čak i prije… početka. Tako da sam veoma srećan što me je ova gostoljubiva institucija ponovo pozvala da nastupam, a još više zato što ćemo po prvi put svirati u Crnoj Gori.
V.V.
Foto: Thomas Chrysohodis
