Predstavnica Instituta za biologiju mora, prva naučnica iz Crne Gore koja je boravila na Antarktiku, dr Vesna Mačić nedavno se vratila sa studijskog putovanja, koje je trajalo mjesec. Za našu naučnicu, koja je u ekspediciji sa bugarskim kolegama istraživala biljni i životinjski svijet i morske organizme na kontinentu na kojem se nalazi Zemljin Južni pol, predstavlja veliki poduhvat i nezaboravno iskustvo.
Zahvaljujući inicijativi i saradnji predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića i predsjednika Bugarske Rumena Radeva došlo je do odlaska naše naučnice na Antarktik. Na daleki put otisnula se sa kolegama iz Antarktičkog instituta i posadom broda „Sv. Kiril i Metodije“ Bugarske mornarice. Dr Vesna Mačić, naučna saradnica u Institutu za biologiju mora UCG, kaže za RTHN da se prvi put zavijorija crnogorska zastava na istraživačkoj stanici na Antarktiku. Na Antarktiku je predstavljen Institut iz Kotora i naša zemlja u izuzetnom okruženju surove prirode i bogatstva flore i faune, morskog svijeta pod ledom, navela je, između ostalog, naša sagovornica:
– Utisci su divni, iskustvo koje ostaje za cijeli život. Imala sam sreću da ovaj projekat realizujemo. Naš kraj je poznat po pomorcima, bilo ih je sigurno koji su kročili na Antarktik, kao pomorci, avanturisti, a moje je zadovoljstvo da sam tamo bila naučnik. S obzirom da je to bilo zvanično, onda je to bio i razlog da crnogorska zastava bude istaknuta na istraživačkoj bazi, tokom dvadesetak dana, koliko sam bila tamo. To je novina za mene lično, za Institut za biologiju mora i za Crnu Goru, uopšte, istakla je dr Mačić.
Dr Mačić ja kazala da je u naučnoj ekspediciji bilo više istraživača, nego što je to ranije bio slučaj:
– Nas tridesetak je brodom došlo iz Ushuaia (Ushuaia), grada u Argentini, koji se nalazi na samom jugu Ognjene zemlje, nazivaju ga „kraj svijeta“. Tu smo se ukrcali u brod, koji je još u novembru isplovio iz Bugarske i doplovio do Argentine i onda smo zajedno, svi dalje nastavili ka Antarktiku. Velika većina naučnika i tehničara je iskrcana u bugarsku bazu na ostrvu Livingston. Ja sam sa još nekoliko ljudi sve vrijeme boravka provela na brodu „Sveti Kiril i Metodije“, koji je u suvlasništvu Bugarske Akademije pomorstva i Vojske i bugarskog Instituta za Antarktik, priča dr Mačić.
Funkcija broda je je da snabdijeva bugarsku istraživačku stanicu „Sv. Kiril Ohridski“ sa materijalima, građom i svime što je potrebno za naučni rad u surovom predjelima Antarktika.
Naša naučnica je impresionirana sa onim što je vidjela, istraživala i sakupljala organizme na jedinstvenim lokacijama koje obiluju ogromnim lednicima:
– Svi ti pejsaži koji obiluju ogromnim lednicima, glečerima sa snijegom i ledom, su impresivni, kad se doda veliki biodiverzitet, različitih organizama, poput, raznih vrsta pingvina, kitova, tuljana, morskih slonova i raznih ptica, to je nešto što za biologa predstavlja ogroman prostor za nove ideje i za nova djelovanja, ocijenila je dr Mačić.
Bugarski Antarktički institut je prihvatio da mi ove godine radimo na projektu izučavanja mikroplastike. Istraživanja mikroplastike na Antarktiku pokazuju koliko plastični otpad ima uticaj na globalne ekosisteme i na žalost je prisutan i na ovom dalekom kontinentu.
– Uzorkovali smo sediment i nešto malo ribe, nismo mogli na vrijeme svu opremu da pošaljemo na brod. To su uzorci koje ćemo uzeti da analiziramo, tek kad se brod vrati u aprilu u Bugarsku. Nadam se da će to biti povod da razgovaramo sa bugarskim kolegama i da nađemo neke međunarodne fondova da nastavimo ta istraživanja na Antarktiku, očekuje dr Mačić.
Ona navodi da klimatske promjene uslovljavaju pojavu otapanja lednika, i sve promjene koje se tamo dešavaju.
-Nama je ovaj dio planete interesantan za istraživanje, jer je veoma važan za cirkulaciju morske vode. Već sada ima nagovještaja da se mijenjaju brzine tih okeanskih struja, a to je nešto što će izazvati mnogo veće promjene. Na nama naučnicima je da što bolje shvatimo te prirodne procese i donosiocima odluka ponudimo objašnjenja za te promjene u prirodi i isto tako da upozorimo na promjene klime koje se mogu desiti u vrlo skoroj budućnosti. Donosioci odluka moraju da povedu računa i dozovu se pameti, kako bi donijeli restriktivnije mjere u očuvanju prirode i planete, ukazala je dr Mačić.
Govoreći o Antarktiku, napominje da je to izolovani kontinent, daleko od civilizacije, klima je veoma oštra i surova, česte su oluje i vladaju ekstremne hladnoće, a i vode još nisu dovoljno ispitane. Navigacije je u tim predjelima rizična. Dr Vesna Mačić, dobila je i diplomu „polarnog nautičara“ koju joj je dodijelila posada “Sv. Klimenta i Metodija” za prelazak 60-te paralele jer se to u pomorstvu smatra da je od posebne važnosti.
Do ostrva Livingston na Antarktiku brodom je iz Argentine, prošla posebni izazov, po opasnim i nemirnim vodama Drejkovog zaliva gdje su većinom članovi ekspedicije, imali morsku bolest. To je bilo posve drugačije iskustvu od onog kojeg je sticala na istraživačkim brodovima na Mediteranu, Crnogorskoj obali, kao i Bokokotorskom zalivu.
Ipak, netaknuta priroda je ono što karakteriše predjele dalekog konitinenta, sa bogatstvom flore i faune. Dr Mačić je sakupila i razne uzorke morskih školjki, sedimenta, primitivnih organizama i drugog materijala što se sve nalazi na bugarskom istraživačkom brodu koji će se u aprilu vratiti u matičnu luku gdje će ga preuzeti i dalje u Institutu za biologiju mora u Kotoru, zajedno sa kolegama analizirati. Vodu kaže nije mogla uzorkovati, zbog nedostatka adekvatne opreme.
-To su drugačiji organizmi, od onih na koje smo mi u Institutu navikli, tako da će nama biti interesantno da dalje bavimo analizom tih uzoraka, objašnjava ona.
Dr Vesna Mačić je ronilac, što joj pomaže u njenim ekspedicijama i istraživanjima morskog eko sistema. Očekuje da će dobiti priliku da se ponovo vrati na Antarktik u neke nove naučno istraživačke poduhvate i, kako kaže, dobila je želju da obezbijediti licencu za ronjenje pod ledom.
-Bilo bi mi zadovoljstvo ukoliko bi u nekom narednom periodu mogli da ponovimo ovu saradnju i da uključimo u ove aktivnosti i ronjenje. Zato što na ostrvu Livingston prve komšije Bugarima su Španci, koji imaju svoju bazu na par kilometara od bugarske i oni se bave ronjenjem. Vidjećemo koliko ćemo moći da uključimo ronjenje u neke planove, ako ne onda ćemo probati sa podvodnim kamerama da snimimo morski živi svijet i da doprinesemo njegovom boljem poznavanju, obrazlaže dr Vesna Mačić.
