Jutros, nad nama, prozračni, sivo bijeli oblaci, umjesto modrog neba. Imožemo posmatrati kakoputuju, mijenjaju oblik i boju, pojavljuju se i nestaju u nekom laganom hodu nad gradom, nestalni i uvijek drugačiji. Zagledati se u nebo nad Novim, znači imati uvijek priču. Zagledati se u more pod Novim, znači vidjeti na tren, na površini, sve ove slike koje se brzo smjenjuju i nestaju, a u dubini slojeve vremena, sjećanja, nade….Dobro jutro, dragi naši, dobro jutro, Herceg Novi!
