Učesnice radionice u projektu „Stari zanati čuvari kulturne baštine„, koju realizuje NVO „Mare Mare“, već drugi mjesec uspješno kreiraju i šiju platne netorbe koje mogu imati višestruku namjenu.
Vidan je njihov napredak, kao i kreativnost, kaže voditeljka radionice Irena Čolović.
-Počeli smo sa jednostavnim krojenjem ravnih linija. Komade spajamo mašinski, što je u ovoj fazi takođe jednostavno, i tako stvaramo zanimljive torbe. Vodili smo računa da su dezeni morski tako da imaju vezu sa našim krajem, i da su materijali prirodni. Učesnice koje su u ovom poslu početnice pokazale su zavidan napredak.
Ona pojašnjava da su torbe (borša, ceger, zembilj) korišćene još u antičko doba za nošenje ličnih stvari i/ili novca, a postojala su dva modela.
– Tako se već u samom početku pravi podjela na dva dizajna: šire, prostranije torbe sa trakom koje se nose preko ramena i manje, dublje torbe koje su se vezivale vrpcom na vrhu. Prvi model nosili su trgovci, ljudi koji su mnogo putovali pa im je bilo potrebno više prostora za skladištenje ličnih stvari, robe i novca. Drugi model, manji i dublji imao je širu primjenu. Nosili su ga slobodni ljudi, zanatlije, sveštena lica – svi koji su raspolagali izvjesnom količinom novca. Sačinjen od kože ili nekog drugog prirodnog materijala mogao je biti bogato ukrašavan što je ukazivalo na položaj u društvu. Zbog malih dimenzija u njemu se nalazio isključivo kovani novac, priča Čolović i ističe zanimljivost da je u XVI vijeku, u Francuskoj je bilo zabranjeno nošenje torbi zbog straha od onoga što bi u njima moglo biti sakriveno.
U našim krajevima uz narodnu nošnju i u svakodnevnoj upotrebi bile su tkane torbe, često sa zanimljivim šarama i motivima, koje su imale višestruku namjenu.
-U njoj su se nosili pokloni kada se išlo u posjetu rodbini ili prijateljima, hrana radnicima u polje, šumu ili njivu. Ponekad i za lične stvari. Oblik, materijal od kojih su izrađene, kao i dezeni torbi mijenjali su se kroz vijekove, ali im je namijena ostala slična. Slična je želja onih koji je izrađuju – da budu korisne, ali i lijepe. Iako drugačije, torbe i danas imaju sličnu namjenu.
Učesnice radionice su zadovoljne jer su u prilici da iskažu svoju kreativnost. Jelica je prvi put na jednoj ovakvoj radionici i kaže da su ispunjena sva njena očekivanja. „Šijem i kod kuće, ali mi je ovdje – u društvu, zanimljivije”, ističe Esma. „Družimo se, učimo neke nove stvari, a vjerujem da ćemo u period koji je pred nama naše vještine dići na viši nivo”, kaže Marija.
Koordinatorka projekta Dubravka Raičević je zadovoljna napretkom učesnica, i porastom interesovanja za oživljavanje starih vještina i zanata.
-Zadovoljna sam kako učesnice radionica napreduju, a vjerujem da će u narednom periodu biti u prilici da osim vještine, iskažu i svoju kreativnost. I nakon što smo oformili grupu za dvije radionice, javljaju žene zainteresovane za učešće u našem projektu. Zato vjerujem da smo skrenuli pažnju na prilično zanemarene stare zanate, kao što su šivanje, vez i heklanje i da ćemo, zahvaljujući ReLOaD programu, doprinijeti njhovom očuvanju, ali i afirmaciji starih zanata karakterističnih zaHerceg Novi, Boku i CrnuGoru, poručuje Raičević.
Projekat „Stari zanati čuvari kulturne baštine” implementira se u sklopu Regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu (ReLOaD2), koji finansira Evropska unija, a koji sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). U Crnoj Gori se ReLOad2 realizuje u partnerstvu sa 15 lokalnih samouprava, podijeljenih u pet klastera među kojima je „Coastal Mates” koji čine opštine Herceg Novi, Kotor, Tivat i Budva.
