U Zemunskoj ulici, u novskom naselju Nemila, danas je svečano jer je posebna prilika kada čovjek proslavi čitav jedan vijek! Nekadašnji partizan koji je kao mladić prošao čitavu Bosnu, zatim vatrogasac u Nikšiću, a danas penzioner Blažo Marković danas slavi stoti rođendan. Slavlje i čestitke počeli su još juče u društvu prijatelja i supruge Rozalije odmah pošto je na biračkom mjestu na Srbini obavio građansku dužnost na izborima i kada je iz njegove lične karte pročitan podatak da je rođen 20. marta davne 1923. godine u selu Trnjine, opština Cetinje.
Slavljenika je juče posjetio i predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić sa saradnicima i uručujući mu tortu i poklone čestitao na dugovečnosti.
– Posebno mi je drago kao prvom čovjeku ove opštine što sam u vašem domu i što mogu da vam čestitam 100 rođendan. To je veliki jubilej u životu i želim vam da još dugo poživite u okruženju svojih najmilih, da vas kao danas vidimo da šetate duž naših ulica. Ovog puta želim da vam zahvalim što ste odlučili da živite u Herceg Novom, kazao je Katić.
Blažo Marković se zahvalio na posjeti, rekao da se osjeća lijepo, da je zdravstveno dobro i da voli da prošeta svaki dan. Poručujući mlađim sugrađanima da vode zdrav život.
– U svemu treba biti umjeren. Dugovječnost je mojoj porodici nasledna jer je i moja baba živjela 101 godinu.
Nazdravljajući svojoj stotoj godini veseli čika Blažo Marković tvrdi da mu je stotinu godina prošlo brzo kao “stotinu koraka”, a u drugi vijek zakoračio je, kako običaji nalažu – duvanjem svjećica.
U čitav vijek postojanja stane mnogo lijepih i ružnih trenutaka, ali ono što je bilo loše brzo se zaboravi, a ostaju samo lijepe uspomene, kazao je čika Blažo.
– Mene je držalo što radim i što šetam. Radio sam u vojsci i u vatrogasnom društvu Nikšić – otkriva djed Blažo.
Uz čašicu rakije i rođendansku tortu na kojoj ponosno stoji broj 100 objašnjava kako pamti sve državnike, od kralja Aleksandra, preko Tita do političara bivše Jugoslavije, a sada cijeni Aleksu Bečića.
Danas i juče u njegovom domu zajedno sa gostima zapjevao je sa gostima i izrecitovao pjesme o Cetinju, Njegošu i Blažu Jovanoviću.
– Tito je pametno radio i ja sam kod njega zaradio penziju. Bilo je to teško ali lijepo vrijeme. Noslac sam Ordena rada i Ordena za hrabrost. Imam i priznanja Vatrogasnog društva Nikšić. Bilo je teško ali ljudi su bili sretniji nego danas. Mlad sam pošao u partizane. Bio sam borac inžinjerske jedinice Pete Crnogorske brigade. Prešao sas cijelu Bosnu. Najviše sam upamtio Foču jer sam tamo upoznao jednu divnu djevojku. Mladost pusta pa se valjda to najviše pamti. Kao vojnici čuvali smo narod i držali straže jer okolina u gotovo cijeloj Bosni bila je puna ustaša i četnika. Na kraju rata iz Foče sam došao u Nikšić, zaposlio se u Vatograsno društvo i tako do penzije. U Herceg Novom živim već 12 godina, kazao je Marković i još jednom poručio mladim naraštajima da u životu ima svega i svačega te da svako treba da bude vjeran svom narodu i tradiciji.
