U životu svake zajednice i svakog naroda ima perioda kada su istorijska saznanja zapretana u slojevima, tradicije običaja i kolektivnih sjećanja i oživljavaju se rijetko i prigodno. Ima međutim vremena kada je podsjećanje na sopstvenu istoriju od suštanstvenog životnog značaja jer ono može da utiče da nam bude putokaz za budućnost.
Spoznaji prošlosti rodnog kraja, sela Kruševice, veliki doprinos dao je Nikola Džodžov Ćirović (1898-1976) zapisom „Biješke o prošlosti Kruševica – poklon zavičaju“ koji je napisao šezdesetih godina prošlog vijeka, a koji je bio pohranjen od 1968. godine u Arhivu Herceg Novog i u privatnoj arhivi kod rodbine sa amanetom da se nekad objavi.
To je urađeno u ovoj godini, a priređivač ove jedinstvene monografije o Kruševicama i šire Boke i Hercegovine je profesor dr Milan R. Milanović.
Stigao je trenutak da se objavi knjiga, zapis koji smo čekali punih 55 godina. Pisao ju je „seljak ispod Orjena“, kako je sebe nazivao Nikola Ćirović. Bio je revolucionar, hroničar, narodni pamtiša koji je rješio da počne da biježi šta je znao i doživio, da bi prenio na papir i mlađima, prvo svojim mještanima Kruševica, a potom i ostalima koje intersuje, ostavi ono što je zapisao.
Ćirović je ispisao priču o Kruševicama i okolini. Nastojao je ukazati na istorijske procese kroz koje je prolazilo naše društvo i njegovo rodno selo. Analizirao je geografske, istorijske, političke, ekonomske, vjerske i prosvjetne prilike ovog mikroprostora, donoseći pri tome i podatke koji se do sada nisu mogli pronaći u dijelima koji su se bavili ovim krajevima.
Osim relevantne literature na koju se poziva, podlogu za tražio je u usmenoj tradiciji. Tu je opis događaja koje je autor doživio, poput Prvog svjetskog rata, period između dva rata, zatim učešće naroda ovog kraja u ustanku 1941. godine, formiranje i raspormiranje Orjenskog bataljona, zatvori pa logori. Sve je to Nikola opisao izuzev tamnovanja na Golom otoku.
Možda je to robovanje na sjeveru Jadrana jedan od razloga što smo pola vijeka čekali ovaj rukopis. Ovo je razmišljanje autora ovog teksta ali ne mora biti tačno. U svakom slučaju, ovo je zanimljiv istorijski univerzum u čijem su središtu Ćirovićeve Kruševice u užem i Boka, pa i Hercegovina u širem opisu centralne teme.
O razuđenom i specifičnom Ćirovićevom mozaiku govorili su i pisali mnogi, koji su se koristili dijelovima rukopisa, a tek ovog ljeta pojavom ove knjige i ovaj zapis, kako ga je Nikola nazvao, prvi put je kao jedna cjelina objavljen. Time su Milanović i Ljubo Novaković, Novakovića koji je priskočio priređivaču kada su ga drugi iznevjerili da finasijski zatvori troškove štampanja, ispunili amanet autora.
Iščitavanje bilješki o prošlosti Kruševica susret je sa vremenom koje je prošlo u karakterističnoj destinaciji Stare Hercegovine i Zapadne Boke, u postojbini mudrosti i kamena, sunca i sirotinje, časti i dostojanstva, gdje riječi vrijede više od dukata, a obraz čovječi ispisuje i pokazuje ono što živi u ovim zapisima, u ovom poklonu zavičaju, koji je čekao šest decenija da se ostvari želja autora i da se njegov rukopis nađe između korica knjige.
Autor Nikola Ćirović te daleke 1968. godine i koju godinu ranije, piše jezikom mjesta i vremena u kome je živio. U njegovim venama svih 78 godina života je tekla tradicija slobodarstva. Njegovi korjeni sveci i preci u svim, kazivanjima progovaraju sa akcentom da onaj koji čita i onaj koji sluša čitanje vidi osjeća i doživljava u njegovim zapisima riječi jednog pamtiše.
Autor je svjedok je i veliki poznavalac istorije. On bilježi priče i piše o starinama rodnog kraja, o Karađorđevom ustanku 1804. godine, Napolenu i Rusima u Boki 1806, Ustanku Luke Vukalovića 1852-1862. Spominje i kazuje kakva je bila buna 1869. godine na Krivošijama ili kakva su ta trebinjska vješala 1914. do 1916. godine i kako se to odrazilo na njegove Kruševice.
Nikola Ćirović osvježava sjećanje na značajne ličnosti one starije po pričanju a one mlađe koje je znao i koji su upisani u svijetle stranice naše zavičajne istorije. Pomenimo neke poput rarhimandrita Inokentija Dabovića, kneza Spasoja Pavlovića, kneza Sima Vasiljeva Radovića, serdara Toma Tomaševića, Nikolu Šćepanova Radovića, Mihaila Mića Pavlovića, Manojla Manojlovića, Danila Daša Pavičića.
Ovim svojim radom Ćirović je pokazao da su poznati ljudi oduvijek bili nosioci ideja koje su kreirale ukupnu sliku društveno istorijske zbilje, naše lične karte pred svijetom, te tako je samo u tom kontekstu i moguće razumjeti i sačuvati od zaborava njihovu nerjetko veliku žrtvu i stradanje
Ovi zapisi oživljavaju, opominju, ukazuju ali ne sude. Dobronamjerna su i objektivna materija, te stoga mogu biti korisna istoričarima i hroničarima iz Boke i Hercegovine, pa i šire, kao poznati oslonac u spoznaji određenih stremjenja iz jednog orginalnog ugla autora, koji je želio da progovori o doživljenom i pročitanom.
Ova knjiga je veoma značajna za sve one koji počinju da se vraćaju svojim korjenima, bez obzira u kom su životnom dobu a posebno onim koji će nastaviti sa istaživanjima u cilju potpunijeg izučavanja istorije sela Kruševica i Boke odnosno Trebinja i Hercegovine.
Ovaj rad koji je toliko čekao na objavljivanje daje mogućnost za analizu za razičite pristupe i tumačenja. Fabulativno ovaj rad obuhvata veću vremensku distancu, a poseban akcenat je dat na poslednji vijek kroz fatalističke linije života njegovih junaka. Zahvaljući Nikoli Ćiroviću svi ćemo bolje upoznati ovo parče srpske zemlje u Boki, ispod Orjena, odnosno tamo sa druge strane u Hercegovini. Sa ovom knjigom i Kruševice su nam mnogo bliže i draže nego ranije.
Knjiga „Bilješke o prošlosti Kruševica” neobična je i vrijedna zbirka, kakvih je malo u našoj izdavačkoj stvarnosti i treba je pročitati i imati u svojoj biblioteci.
