Dvodnevni program posvećen obilježavanju 110 godina od rođenja književnika Mihaila Lalića, u organizaciji hercegnovskog ogranka SPKD „Prosvjeta“, počeo je sinoć u Herceg Novom omažom jednom od najznačajnijih pripovjedača jugoslovenskog prostora 20. vijeka koji je ponikao u Crnoj Gori.
O njegovom djelu biće riječi danas na naučnom skupu u Kući nobelovca Iva Andrića od 10 časova.
Tridesetak godina Lalić je bio stanovnik Herceg Novog, u kući na Toploj, u mjestu gdje je nekada Njegoš učio, a koje su za svoj dom birali Ivo Andrić, Stevan Raičković i mnogi drugi. Romansijer, pripovjedač, esejista, pjesnik, često sa lirskim, gotovo poetskim opisima prirode, a oštrog, britkog pera, do zavidnog nivoa realističnog, kad su u pitanju činjenice, ljudi i događaji, upečatljiv slikar mentaliteta vasojevićevskog kraja, sužanj u tamnici misli o filozofiji života i smislu postojanja, u sukobima prenapućene istorije, gdje mu je riječ – svjedočanstvo, pisani trag vremena, sažetak je portreta Mihaila Lalića, kazala je predsjednica SPKD „Prosvjeta“ HN, Olivera Doklestić.
-Rođen na samom početku Prvog svjetskog rata, Lalićev život su obilježili rat, stradanja, patnja, zatočeništvo, revolucija i težnja ka nečem boljem i pravednijem, istakla je Doklestić.
Zbog snažnih revolucionarnih i komunističkih ideala, mladi poeta je bivao u tamnici tridesetih i četrdesetih godina prošlog vijeka, na prostoru ondašnje države, ali i u Solunu gdje sa ostalim ratnim zarobljenicima formira jugoslovenski bataljon. Po povratku u Crnu Goru nastavlja da radi kao novinar i književnik, potom urednik značajnih medija tog vremena, ali i direktor Izdavačke kuće „Neolit“ do penzionisanja 1965. godine.
-Ta 1965. godina, postala je prelomna, napokon je mogao da podvuče crtu i posveti se onome što je najviše volio – pisanju i književnosti. Počeo je slobodno udisanje i izdisanje, bez prismotre, „punim plućima“ kao književnik stvaralac, svjedok događaja iz burne istorije Drugog svjetskog rata, koji stalno radi i dorađuje već objavljene rukopise romana, podsjetila je Doklestić.
Dobitnik je brojnih književnih nagrada i priznanja među kojima su i tri Trinaestojulske nagrade (1968, 1970, 1974), Oktobarska nagrada grada Beograda (1966), NIN-ova nagrada (1974), zlatna plaketa „Risto Ratković“ za životno djelo (1985) i druge. Iza njih je stajao Lalićev nesumnjiv kvalitet, posvećenost, ozbiljan, studiozan književni rad i velika prirodna darovitost pripovjedanja.
Naučna javnost smatra da su Mihailo Lalić i njegovo veliko književno stvaralaštvo nepravedno izmaknuti sa književne i umjetničke staze današnje Crne Gore i postjugoslovenskih zemalja.
-Novljani, obični prolaznici na ulici, pamte ga kao skromnog, nenametljivog čovjeka. Ničim se nije isticao. Valjda je zato i neobična sudbina cijelokupne njegove zaostavštine koja je rasuta na raznim mjestima. U Herceg Novom je prodata i prepravljena njegova kuća, i nema nikakve ploče ni traga da je on tu stanovao, odmarao i stvarao. Ostaju nam njegove knjige, kao veliko svjedočanstvo jednog vremena i njegove izuzetne književne ličnosti. Zato je i ovaj omaž i naučni skup jedan mali otvoreni prozor kroz koji nas gleda književna ličnost majstora pripovjedanja, Mihaila Lalića, kazala je Doklestić.
Publiku su pozdravili i pojedini učesnici današnjeg naučnog skupa koji počinje u 10 časova u Kući nobelovca Iva Andrića, a na kojem će govoriti: dr Siniša Jelušić, dr Tatjana Đurišić, dr Radoje Femić, dr Aleksandra Paunović, dr Draško Došljak, mr Božena Jelušić, mr Katarina Pantović, mr Đorđe Malavrazić, publicista Budo Simonović, književnik Miraš Martinović i profesorice književnosti Jelena Đonović i Tamara Komar.
Sinoćni program su Bramsovim valcerima uveličale profesorice klavira Daniela Seferović i Anita Zloković.
Omaž i naučni skup povodom 110 godina od rođenja Mihaila Lalića održava se u sklopu programa obilježavanja Dana oslobođenja Herceg Novog, a podršku su pružili Ministarstvo spoljnih poslova Srbije, Uprava za Srbe u regionu i Opština Herceg Novi i JUK Herceg fest.
